Profesionalni ribar iz Vodica, 48-godišnji Zoran Srdarev Mure i dosad je slovio kao najpoznatiji i najuspješniji hrvatski tunolovac. A to je još jednom pokazao i dokazao ovih dana ulovivši kapitalca nad kapitalcima. Tunu koja je težila nevjerojatnih 317 kilograma, Mure je ulovio sa svojim brodom Baracuda u akvatoriju Kvarnera, točnije kod otoka Cresa. Ovim ulovom, on je postao i apsolutni hrvatski rekorder jer nitko prije njega nije ulovio ovako veliku i 317 kilograma tešku tunu.
– Borba je trajala puna dva sata, nije se dala ona, ali nisam ni ja popuštao. Ulovio sam je uobičajenom tehnikom – drifingom ili na udicu od štapa s rolom od 70 libri, a ješka je bila srdela. Ovim ulovom oborio sam svoj dosadašnji osobni rekord iz 2004. godine, kada sam u našem akvatoriju kod Blitvenice ulovio tunu tešku 303 kilograma – ispričao nam je po povratku u svoje Vodice Zoran Srdarev Mure.
Rekordna tuna od 317 kilograma, inače, nije trebalo dugo čekati kupca, Mure ju je odmah prodao na talijansko tržište.
– Tijekom jesenskih mjeseci na vodičkom i šibenskom ribolovnom području nema srdela, a time ni tuna. Stoga svake godine u ovo vrijeme otiđem svojim brodom ribariti na Sjeverni Jadran – kazuje nam Zoran Srdarev.
– Ostalo nam je još neizlovljene kvote propisane za ovu godinu. Eto, s ovim rekordnim primjerkom došli smo do 3,5 tone ulovljenih tuna u ovoj godini, a imamo pravo do kraja godine na još tri tone – pojašnjava nam Zoranova supruga Suzana, inače, logistička ‘alfa i omega’ profesionalnog ribarenja obitelji Srdarev.
A upravo je Murina profesionalna ribarska karijera, koja traje 23 godine, od samog početka neraskidivo povezana s ljubavlju i brakom sa Suzanom, inače, djetetom hrvatskih gastarbajtera, rođena i odrasla u njemačkom Hamburgu.
Zoran i Suzana prisjetili su se svojih prvih ljubavnih trenutaka i prvog zajedničkog odlaska u lov na tune.
– Bilo je ljeto 1994. kada mi je na koncertu grupe Laufer u Murteru prvi put prišao Zoran. Imala sam 19 godina, nije me zanimala ljubavna veza, željela sam ostati slobodna. Bio je zaljubljen u mene, čekao me do idućeg ljeta i stalno trčao za mnom. Moram priznati da me u tom početku nije baš zanimao, ja visoka, a on manji od mene. Ali Zoran je bio uporan i više nisam mogla odoljeti. Na blagdan svetoga Roka 1995. odveo me brodom na feštu u Prvić Šepurini, tamo je pukla ljubav i s moje strane, tamo me je Zoran prvi put poljubio i od tada me više ne pušta – priča nam Suzana.
Kad smo krenuli, Suzani sam se predstavljao kao veliki lovac na tune, mada do tada još nijednu nisam ulovio. A na svoj prvi tunolov krenuo sam 12. rujna 1995. u svojoj drvenoj pasari od sedam metara i poveo svoju frišku djevojku Suzanu. Na milju od Blitvenice, oko broda mi se počela motati ogromna tuna. U velikoj brzini bacio sam običnu udicu, a ne onu specijalnu za veliku ribu. Kad je zagrizla, sve je popucalo. Počeo sam beštimati. Nije tada bilo štapova, lovilo se na najlon i na konop. Došlo je potom i druga tuna, bacio sam pravu udicu, potegla je i ispala. I opet sam psovao. Suzana mi je u tom trenutku podsjetila da sam joj rekao da treba loviti u dubljem. Odgovorio sam joj – a što se ti pačaš u moja posao, što ti znaš o tunama i ribolovu – prisjetio se Zoran.
– Ali poslušao me je tada. Premjestili smo se s pasarom na poziciju dubljeg mora. On je bacio udicu i po treći put. Tuna je potegla, skoro nam je okrenula brod. Ali, nakon tri sata borbe uspjeli smo je svladati i u Vodice smo je doveli zavezanu za pasaru. Bilo je u njoj 200 kila, bio je to naš zajednički prvi uspješni ulov – kazala nam je Suzana.
