“Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol moja” (Tuž 1,12) Nisam od kamena. Boli me bol moga naroda, jer: “Tlačitelji njegovi sada gospodare, (a) neprijatelji likuju” (Tuž 1,5). “Jao, zar se zato rodih da gledam zator svoga naroda i zator Svetoga grada pa da besposlen sjedim dok nam ga predaju u ruke neprijatelja” (1Mak 2,7).“Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca” (2 Mak 7,2).
Godina nam je 1990. darovala opće izbore. Na slobodnim izborima izabrali smo čelnike u Hrvatskoj i u BiH. Ali, naš izbor nije bio u skladu s očekivanjem međunarodne zajednice koja je željela sačuvati Jugoslaviju s postojećim međunarodnim uređenjem. No, to je bilo nemoguće jer se Jugoslavija raspala još u siječnju 1990. kad su partijski delegati SR Slovenije i SR Hrvatske napustili najviši partijski skup.
Glasački listići su je rascijepili po rijeci Drini. Zato je trebalo proglasiti Jugoslaviju nepostojećom, a svaku republiku neovisnom državom. Bez rata i krvoprolića. Ali, to nije učinjeno. Zašto? Kazat će povijest. Hoće li krivci hladnokrvno reći: žao nam je i tako okrenuti novu stranicu. Hoće li to biti dostatno? Sigurno, ne će. Ali to su provjerene metode svjetskih (na)silnika koji zamećući lokalne ratove, žderu ljudsko meso, a gase žeđ ljudskom krvlju i sirotinjskim suzama. Zato možemo s pravom reći da za početak rata nisu krivi narodi bivše Jugoslavije već ogladnjele zvijeri iz New Yorka.
Željeli su je sačuvati, i znajući da će Hrvati iskoristiti prigodu izlaska iz Jugoslavije – svoje tamnice, svoga mučilišta i svoga stratišta – pokrenuli su JNA (Jednoga naroda armiju) na goloruk hrvatski narod i počeli su zločini: Dalj, Ćelije … Škabrnja ….Vukovar. No, tko u svijetu o tome govori? Zar će ih osuđivati svjetski moćnici koji su mirno slušali “popevku”: “Bit će mesa, klat ćemo Hrvate!” Kao neku srbijansku “zabavnu pesmu”. Ne smeta im što je prolivena ljudska krv, kad se radi o hrvatskoj krvi. Zato su svi zločini nad Hrvatima zaboravljeni. Kao da ih nije bilo.
Što reći o ratu u Bosni i Hercegovini? Ne želim ići u širinu glede toga rata, ali ću zamjeriti međunarodnim (zlo)moćnicima:
1.Verući se kroz gustu šumu, išli su tijesnim makadamskim putom. Ni jedno humanitarno vozilo nije otišlo niti na cilj došlo od Splita preko Kupresa niti od Zagreba preko Bihaća i preko Banjaluke. Asfaltnom cestom! Zato pitam:
Ako smo mi za njih zločinci, zašto su koristili samo naše makadamske putove?
Zašto su se locirali samo na prostoru pod našom vojnom kontrolom?
Zašto je Umprofor bio samo u Međugorju, a ne u Nevesinju?
Otkud mu pravo uznemirivati vjernike u svetištu?
2.Hrvati su završili s ratom kad su potpisali Vance Owenov plan. Zato opet pitam:
Zašto nakon toga nisu zaštićeni u svojim trima provincijama?
Zašto je čišćena Bosna od Hrvata?
Zašto se hrvatska uspješna obrana kažnjava drakonskim kaznama u Haagu?
Komu je krivo što su Hrvati u BiH ostali živi?
Zašto samo Hrvatima nije omogućen povratak na vlastita ognjišta?
Tko želi Hrvate – radnike u svojoj državi, unatoč njihovom lošem glasu?
Tko izbjegava useljavanje drugih u svoju državu, unatoč njihovom dobrom glasu?
Vraćaju li Srbe i Bošnjake da im ne dođu?
Sprječavaju li povratak Hrvatima da bi im u njima došli čestiti ljudi, vrijedni građani te stručni i vrijedni radnici?
Žele li Hrvate, nekoć ovdje jedine stanovnike, pretvoriti u Indijance ili ih istrijebiti kao Tasmance?
3.Dejtonskim mirom ostali smo bez Hrvatske Republike Herceg-Bosne i strpani u Federaciju s Bošnjacima, uz garanciju naše ravnopravne konstitutivnosti. No, od svega toga ništa jer nam se ne priznaje naš izborni rezultat. Zašto komunisti u SAD ne mogu doći na izbore? Ono što SAD odbacuju, nama se nameće, unatoč našem protivljenju. Zato su Hrvati, da bi zaštitili svoja prava i potvrdili svoju biračku volju, oformili svoj Hrvatski narodni sabor, ali uzalud. Jer, svrgavaju se i kažnjavaju se njihovi izabrani predstavnici.
4. Nitko na svijetu nije osporavao Amerikancima da izaberu za svoga predsjednika naredbodavca za bacanje atomskih bomba na Japan, ni ponovni izbor predsjednika koji je, na temelju trača o mogućem atentatu na njegova prethodnika, ispalio ubojite projektile na jednu državu, pa ronio krokodilove suze zbog stradanja civila. Amerikanci, dakle, mogu svoje zločince birati, izabrati i ustoličiti na predsjednički tron! A mi Hrvati!? Ne možemo izabrati poštene ljude ni za svoje predstavnike. Da nije žalosno bilo bi komično.
Ozbiljno upozoravam! Jači je Bog od svih silnika (Lk 1,52), potvrđuje pomor stoke u Velikoj Britaniji koja je u svojim kolonijama tamanila ljude gore negoli sada lude krave te balave svinje i ostale papkare.
Moraju očekivati nešto slično i SAD koje odavno pod izlikom svojih interesa zagorčuju život malim narodima. Vidite li oluje u SAD? Ne zaboravite i da se otapa led na Arktiku. Morale bi SAD štititi male narode više nego itko drugi kad se zna da ih je prije ikoga drugog mala državica Dubrovačka Republika priznala međunarodnim subjektom.
Govorite da su kažnjeni samo “nacionalistički čelnici”, a ne hrvatski narod.
Možete se pravdati, ali ne i opravdati. Tim činom učinili ste zločin nad hrvatskim narodom, pokazali ste da ne držite do njegove biračke volje kao do lanjskoga snijega. A to nam je gore od ponovnoga fizičkog pokolja u skladu s Isusovim riječima: “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti! Bojte se radije onog koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu. (Mt 10,28).
Budući da Vi, tim potezom jurišate više na našu pneumatologiju negoli na našu biologiju, u Vama gledam Nerona – kršćanskog progonitelja; Habsburgovca, Nikolausa Mohra – izvršitelja kazne nad Zrinskim i Frankopanom – on nakon suda, a Vi bez suda, i Punišu Račića – atentatora na hrvatske predstavnike – on u Beogradu, a Vi u Mostaru. Samo je u tom razlika. Jer, postoji i bijelo, nekrvno ubojstvo.
Mislite što će bit s Vama nakon smrti. Ne samo u Nebu nego i u povijesti. Kao što povijest nije zanijekala bacanje atomskih bomba na Japan ni našu blajburšku tragediju, ne će zanijekati ni sječu knezova u Mostaru kraj bistre Neretve za vrijeme međunarodne latrokracije. Hoće li se Vaše potomstvo stidjeti te Vaše odluke? Razmislite dok ima vremena. A vrijeme? Ipak izmiče.
Hrvati su znali dugo šutjeti. Znaju i danas, ali ne mislite valjda da Vam šuteći odobravaju. Bojte se njihove šutnje.
fra Martin Planinić
