Naslovnica Život Uskrsna čuda ozdravljenja u Međugorju: ´Rana je nestala…´

Uskrsna čuda ozdravljenja u Međugorju: ´Rana je nestala…´

U nekoliko slučajeva, u situacijama gdje je već i medicina digla ruke, na sam blagdan Uskrsa vjernici su u Međugorju doživjeli čudesna iscjeljenja

U Međugorju, upravo na blagdan Uskrsa 1994. godine, vjernica iz SAD-a Susan Tassone doživjela je čudesno ozdravljenje.

– Godine 1983. doživjela sam tešku prometnu nesreću. Prelazila sam cestu u Chicagu kada me udario automobil. Udarac je bio toliko snažan da me bacio pod auto i još me jednom udario i ostavio veliku ranu na nozi. Od ozljede mi je ostala velika rana na nozi. Nisam mogla nikamo putovati. Kad sam rekla liječniku da želim otići na hodočašće, iznenadio me svojim odgovorom: ‘Mislim da trebaš otići. Vrati se za deset dana. Budi pažljiva’. 

FOTO: Hrvoje Jelavić/Pixsell

Godinu dana kasnije, donijela je odluku i otputovala u Međugorje.

– Ozdravila sam na Križevcu. Rane više nije bilo na nozi. Kad sam se vratila kući, moj liječnik me pregledao i rekao: ‘Vaša je noga potpuno zdrava, to je čudo! – prepričala je Tassone koja je uvjerena da ju je Gospodin izliječio po zagovoru Gospe, Kraljice Mira.  Svoju je liječničku dokumentaciju 1998. godine poslala u Župu u Međugorje.

Pater Benedictus Vulpus OFM Conv@PaterBenedictus

Susan Tassone gave the Lenten Reflection Morning and signed her new book “Day by Day with Saint Faustina: 365 Reflections”. All her books are available at the Gift Shop @SophiaInsPress @StMaxMarytown

Pogledajte druge tweetove korisnika/ce Pater Benedictus Vulpus OFM Conv

Susan Tassone objavila je mnoštvo vjerskih knjiga, i aktivna je širenju Božje riječi. Svojim knjigama, intervjuima i gostovanjima u različitim emisijama i religijskim događanjima pruža nadu vjernicima diljem SAD-a.

Još jedno čudo u Međugorju

O čudu na Uskrs, i to ponovno u Međugorju, posvjedočio je i Damir Ćorić. Bio je teško bolestan, pet puta operiran zbog hidrocefalusa, sindroma proširenja moždanih komora koje izazivaju proširenje glave i atrofiju mozga.

Duga i teška povijest moje bolesti počela je 21. ožujka 1980. Tad su me prvi put pregledali u Mostaru nakon simptoma koje je karakterizirala istaknuta malaksalost u nogama nastala prije tri godine, ali koja se sve više pogoršavala. Iz Mostara su me premjestili u Zagreb, gdje su mi dijagnosticirali hidrocefalus. Nakon posljednje operacije, poslali su me kući, misleći da više nema pomoći. Meni je bilo sve gore, ispričao je Damir Ćorić.

FOTO: Hrvoje Jelavić/Pixsell

U srpnju 1981. moja me obitelj odvezla autom u Međugorje do Podbrda. Od tada je moja obitelj počela moliti. Tri tjedna poslije ponovno su me odnijeli u Međugorje, u crkvu, gdje je Vicka molila nada mnom. U tom trenutku osjetio sam kao da neka snaga prodire u mene. Na povratku doma pokušao sam kretnjama objasniti svojoj majci ono što sam doživio u vrijeme molitve. Već sutradan počeo sam sjediti, a zatim sam učinio i prve korake. Na Božić sam počeo govoriti, a za Uskrs sam se potpuno oporavio.

U listopadu 1983. dobio je posao u tvornici kompresora u Mostaru. Nakon liječničkog pregleda 17. siječnja 1984. Damir je proglašen zdravim i sposobnim za posao. Na inzistiranje liječnika koji proučavaju slučaj, Damiru je 1988. napravljen CT mozga, pregledao ga je neurolog i neurokirurg. I CT i dva specijalistička pregleda potvrdila su pacijentovo normalno stanje.

Dnevnik.ba