Naslovnica Društvo Prije 100 godina osnovana prva pučka čitaonica u Trebižatu

Prije 100 godina osnovana prva pučka čitaonica u Trebižatu

Ove godine je 100 godina od osnivanja prve pučke čitaonice i 175 godina kako narod Trebižata sa svojim fratrima slavi Veliku Gospu u Trebižatu (1844-2019). Veliki je to i značajan jubilej! Obljetnica dostojna spomena!

Sve je počelo od jedne tamburice povratnika iz Amerike, Vidaka Dragičevića, 1919. godine, kad se osniva i prva pučka čitaonica koja je postala okupljalište ljudi i stjecište svih naprednih ideja u selu. Poslije napornog rada u polju, ljudi su se okupljali u večernjim satima, čitali, diskutirali, pjevali i slušali zvuke tambure, gdje je takva jedna institucija imala veliki značaj za selo. Već 1921. godine napredni ljudi u selu dolaze na pomisao da se osnuje i neko kulturno prosvjetno društvo za koje je odmah izabran inicijativni odbor. Ubrzo su se skupili i prvi novčani prilozi, te je odlučeno da se nabavi desetak tamburaških instrumenata od glazbene kuće «Lira» iz Sarajeva.

Dolazak instrumenata je izazvao oduševljenje u selu, a Vidak Dragičević je počeo podučavati polaznike glazbenog tečaja, te su ubrzo stekli prva osnovna znanja Pero Dragičević, Jozo Dodig, Ilija Dragičević, Ivan Dragičević, Ivan Jović, Stipe Sušac i još neki. Za kratko vrijeme svog djelovanja orkestar je napredovao, pa su priređeni i prvi javni nastupi u Čapljini, Ljubuškom, Međugorju, Mostaru te u Tomislavgradu 1925. godine prigodom proslave tisućugodišnjice krunidbe Hrvatskog Kralja Tomislava.

Pored tamburaškog orkestra, vrlo uspješno je djelovala i dramska sekcija.

Interes za čitaonicu i orkestar je naglo rastao, te pored oskudnih financijskih sredstava, 1925. godine na jednom skupu se predlaže da se formira puhački orkestar, što je okupljeni puk sela oduševljeno prihvatio.

Kupnja instrumenata za orkestar je u tadašnje vrijeme bio veliki financijski poduhvat, te za ostvarenje istog su organizirani koncerti i razni nastupi tamburaškog orkestra i pjevačkih skupina da bi se skupio novac.

Prihodi sa nastupa nisu bili dostatni, ali upornost, volja i ljubav za ostvarenje cilja je bila jača, te je dogovoreno da nekolicina ljudi iz sela podigne zajam iz banke, a cijelo selo će isti vraćati što bijaše za tadašnje vrijeme vrlo hrabro i riskantno za njihove mogućnosti.

Danas se raspolaže sa samo jednim primjerkom uplatnice, koja datira potječe iz travnja 1926. godine, na kojoj se potpisuju Tomo Rebac i Mato Sušac kao korisnici zajma, a jamci su im Jozo Kvesić, Nikola Rebac i Jure Vukšić.

Instrumenti su nabavljeni od «Lire» iz Sarajeva, a njihov dolazak je značio veliki događaj u selu koji je proslavljen posebno organiziranom svečanošću. Prvi naziv limene glazbe je HRVATSKA SELJAČKA GLAZBA i prvi učitelj i kapelnik je bio Čeh, Karlo Heger, vojni glazbenik i kapelnik u tadašnjoj vojsci u Dubrovniku.O tome kako je naišao na polet i entuzijazam u Trebižatu, pok. Karlo Heger za publikaciju Društva iz 1975. god., kaže:

Prvi moj kontakt bio je sa tadašnjim predsjednikom Društva pok. Tomom Rebcom, zaljubljenikom u limenu glazbu. Saznao sam tada da je Tomina žarka želja da Glazba nastupi u Dubrovniku. Do toga nastupa dijelilo nas je samo četiri mjeseca. Vježbalo se stalno. Često i po dva puta dnevno. Prijatno sam bio obradovan čeličnom voljom i strpljivošću seljaka – težaka koji su svoje instrumente čuvali kao najveće blago. Nakon samo mjesec dana rada uspjeli smo odsvirati prvu koračnicu «Banovci», vježbali je nedjeljom na cesti, pod korak, najčešće u prisustvu oduševljenih seljana. Taj uspjeh obradovao je sve glazbare kod kojih je svakog dana napredak bio evidentniji. I uspjeli smo. Nakon nastupa u Ljubuškom, gostovali smo i u Dubrovniku. Zadovoljstvo na licu predsjednika Društva Tome Repca bilo mi je tada najveća nagrada.»

U prvoj polovici 20 stoljeća Hrvatska seljačka glazba je prolazila kroz najveća iskušenja i napore, kada su u više navrata tadašnje vlasti zabranjivale održavanje koncerata na području općine Čapljina i šire, kao i pokušaj potpune zabrane rada i raspuštanja Društva.

Najbolji primjer navedenog se dogodio 1932. godine, o čemu svijedoči naredba starješine sreske ispostave.

Ispostava sreza stolačkog Čapljina

Broj: 8243 11.XI.1932.

U selu Trebižatu postoje udruženja «Hrvatska čitaonica» i «Hrvatska seljačka glazba», koja do danas svoja pravila nije potvrdila. Pošto ova dva udruženja nisu prijavljena vlastima niti su svoja pravila donosili na potvrdu, a članovi istih većinom su separatisti, koji su protiv postojećeg državnog uređenja , te se oba ova udruženja imaju rastjerati.

Na osnovu izloženog i čl. 2,36 i 37 Zakona o udruženjima, zborovima i dogovorima, i člana 66, 67-71 zakona o unutrašnjoj upravi

NAREĐUJEM

Da se udruženje «Hrvatska čitaonica» i «Hrvatska seljačka glazba» u Trebižatu odmah razjuri i dalji im se rad zabrani. Svu društvenu imovinu popisati i ostaviti je u prostoriji u kojoj su ova udruženja smeštena, a ulaz u sve prostorije zatvoriti i zapečatiti. Ako se u ovim prostorijama nađu zakonom zabranjene stvari, iste će se oduzeti.

Naredba ova stupa na snagu odmah, a protiv iste može se podneti žalba u roku od 15 dana. Ko se ogreši o izvršenje ove naredbe, kazniće se zatvorom do 30 dana ili novčanom kaznom do 5000 dinara, odnosno i jednom i drugom kaznom.

Rastjerivanje postojećih udruženja i popis nađenih stvari izvršit će potpisani.

Naredbu dostaviti Upravi udruženja, tj. Njenom predsjedniku.

11.XI.1932.god. Starešina sreske ispostave,

V.D. Mihailović, vr».

Ova zapovijed odmah je provedena nakon čega je zapovjednik Sreske ispostave odlučio da sve instrumente i preostali inventar zapljeni i preda «Sokolskom društvu» u Čapljini.

To što se dogodilo – odjeknulo je kao grom iz vedra neba i izazvalo ogroman revolt u selu. Odbor društva se žurno potajno sastao, nakon čega te iste noći nekoliko mladića ulazi u zapečaćene prostorije glazbe, falsificiraju knjigu zapisnika i navode da je glazba vlasništvo crkve.

Kako je tadašnji župnik u Čapljini fra. Veselko Milas simpatizirao Društvo i glazbu, dao se nagovoriti od članova odbora da se napravi falsificirani sporazum i spasi glazba.

Prema tom ugovoru glazba je nabavljena iz crkvenog fonda, te je župnik podnio tužbu sudu i istu dobio. Navedeni manevar je sasvim uspio, te je na mjesto predsjednika postavljen župnik Milas, a glazba je izmijenila naziv u «Crkvenu glazbu-Trebižat» Vlasti nisu više mogle ništa poduzimati a rad glazbe je normaliziran.

U svojih 80 godina povijesti glazba nikada nije prekidala rad, jedino se kratak prekid dogodio za vrijeme II svjetskog rata, iako je i tada većina glazbara bila aktivna.

Za vrijeme domovinskog rata 1991- 95. godina, glazba nije prekidala rad, iako je više od pola aktivnih članova orkestra bilo na bojišnicama u postrojbama Hrvatskog vijeća obrane, odakle su se isti vraćali kada je bilo potrebito da orkestar može održati svoje nastupe.

Uz glazbu u HKUD “Seljačka Sloga” Trebižat  aktivno sudjeluju folklorna sekcija, muška Klapa Trebižat, ženska  Klapa ” Lira” te maškarska skupina Pokladari Trebižat, i treba dodati da je Trebižatski Karneval fest najstariji karneval u državi a i šire.

Tradicija organiziranog maškaranja u Trebižatu je izravno utjecala da grad Čapljina dobije status Karnevalskih europskih gradova, gdje se organizira veliki Međunarodni ljetni karneval u kojem učestvuju mnoge skupine iz BiH kao i iz drugih Karnevalski europskih gradova.

Ove godine je 175 godina kako narod Trebižata sa svojim fratrima slavi Veliku Gospu u Trebižatu (1844-2019). Veliki je to i značajan jubilej! Obljetnica dostojna spomena!

HKUD ”Seljačka Sloga” svake godine u kolovozu priprema bogat program manifestacije ”Trebižatsko kulturno ljeto – 2019” kojim proslavlja zaštitnicu sela Veliku Gospu.

Hercegovački portal