Fra Ante Vučković, svećenik Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i dugogodišnji profesor filozofskih predmeta na splitskom KBF-u govori kako se trebamo čuvati ljudi koji ne znaju reći žao mi je i koji se ne znaju kajati.
“Ako ste ikada imali prigode u životu živjeti s nekim tko je uvijek u pravu i koji nikada nije pogriješio znate da je to ekstremno teško, još ako on kaže da vjeruje u Boga, čuvajte se tih ljudi koji nikada ne mogu reći žao mi je, kajem se.
Oni su nesposobni kajati se. Kajanje je jedna čudesna sposobnost duha, da ja mogu vidjeti što je istinito i znati da sam ja bio udaljen od istine i reći žao mi je. To je čudesna sposobnost da ja mogu znati što je ispravno i vidjet da sam ja učinio suprotno i reći žao mi je”, govori fra Vučković i potom nastavlja.
S takvim nikad ne možete biti u pravu
“Kada imate nekoga tko je sposoban kajati se, imate pred sobom čovjeka s kojim možete razgovarati o bilo čemu. Kada imate nekoga tko je uvijek ispravan vi ste stalno krivi pred njim. Vi nikada ne možete biti u pravu”, pojašnjava fra Vučković, koji je o temi pokajanja pisao za časopis Svijetlo Riječi, u kojem je između ostalog naglasio da je pokajanje prije svega – spoznaja zla, prenosi Borak.tv.
“…Kajanje nije nadasve stvar emocija. Kajanje je spoznaja. Emotivna spoznaja. Pokajnik je osjeća kao udarac koji mu se vraća zbog zla koje je počinio. Kajanje mu daje snagu da prihvati i podnese posljedice zla koje je sam učinio. Činio ga je ne znajući što čini. Kada ga je spoznao, vratilo mu se kroz kajanje kao muka i nemoć nad učinjenim, ali nadasve kao spoznaja zla. Zlo se ne spoznaje gledajući u njega, nego otkrivajući dobro koje je zlom uništeno. Zato se kajanje doživljava kao otkriće, objava dobra.
Spoznaja se zla opiranjem zlu događa prije nego učinim zlo, na pragu, neposredno prije čina. Spoznaja zla kajanjem događa se nakon njega. Zlo spoznajemo ili prije ili nakon zla. Trenutak zločinjenja je izvan svjetla spoznaje. Zlo bježi od svjetla. Zato ga ne pozna onaj koji ga čini. On ga opravdava. Zamagljuje dobrim razlozima. Smatra ga svojom dužnošću, obvezom, pravom. Smatra ga čak dobrom. Misli da je u istini….”