Lipanj je u Hercegovini. Dani lagano klize, sve se polako priprema za proslavu blagdana svetog Ante i temperaturno smo dosegli ljeto. Ljeto u Hercegovini je 40 stupnjeva u hladu. Nekada i više. Ali organizam se priviknuo na takva ljeta i našao obrambene mehanizme. Zato je Hercegovcima teško trpjeti hladnoću i zimu. Kada u toku jedne godine nonšalantno doživiš 45 stupnjeva Celzijusa, minus zna biti itekakav problem. Pogotovo osobama s lošom cirkulacijom (poput mene). Zato je voda i sve vezano za vodu i osvježenje bilo bitno za život u Hercegovini. Kao plodna zemlja, Hercegovina rađa brojnim sočnim nektarima. U ovoj kolumni pišem o plodovima Hercegovine. I čatrnji. Hercegovačkom zdencu na kojem smo odrasli.
Kada je čatrnja u pitanju, moja glavna asocijacija jest djetinjstvo. Čatrnja je zdenac, ali onaj moderni, koji je bio zaliha vode dok vodovod još nije bio razveden po seoskim kućama. Danas, kad svi imamo gradsku vodu, čatrnja i dalje stoji kao rezerva vode u slučaju da gradska voda iz bilo kojeg razloga ne dolazi. Dok smo bili djeca, glavna rečenica svakog dana je bila: Ajmo na čatrnju!. Moja obiteljska čatrnja je bila mjesto okupljanja djece iz mog naselja. To je bila naša Nigdjezemska. Dobro se sjećam ljeta u djetinjstvu, gdje je čatrnja bila pozornica, od moga odvjetničkog ureda do zajedničkog ‘Međugorja’. Da, igrali smo se da idemo pješke u Međugorje. Napravili bi krug oko kuće, s ruksacima punim slatkiša i sendviča i ‘stigli’ bi na misu u Međugorje. Međugorje je bilo improvizirano na čatrnji, budući da je bila dovoljno velika da svi stanemo. Napravili bi pet, šest redova klupa koje bi sklopili tako da na dva kraja na kojima su bili betonski blokovi postavimo daske. Baba bi sjedila na balkonu, a Radio Mir Međugorje je bilo pojačano na najjače. I mi bi sjedili i slušali misu. Najsmješnija scena je bila za vrijeme pričesti. I mi djeca smo išli na ‘pričest’. A ‘pričest’ je dijelio moj brat, kao jedino muško u naselju u to doba. Hostiju je glumio keks Petit Beurre. A mi smo tako pobožno uzimali keks i vraćali se u klupe. Ah, čudesno djetinjstvo. Nebo je bilo granica inovativnosti i dosjetljivosti. Hercegovačke čatrnje tu natkrivene lozom, tako da ljeti pružaju i svojevrsni hlad, a i rađaju sočnim plodovima grožđa.
Kad smo već kod sočnih plodova, Hercegovina rađa predivnim voćnim plodovima. Voće je posebno bitno ljeti, jer ništa ne rashlađuje kao rashlađeno voće. Među njima, uvjerljivo vodi lubenica. Tj. bostan. Tj. karpuza. Ovaj prvi naziv koristi pola Hercegovine, a ovaj drugi, polovica. Bostan je npr. u Širokom Brijegu. A u Ljubuškom predstavlja dinju, dok lubenicu nazivaju karpuza. Dok mi u Širokom dinju zovemo pipun. Zavrzlama. Još kad se krenemo raspravljati tko je u pravu. U prošlosti se lubenica hladila u kanalu kojim teče hladna voda. Danas to radimo u hladnjacima. Ali nema ništa ljepše nego jesti hladne lubenice kad ti je vruće.
Hercegovina je zemlja grožđa i smokava. Grožđe sam kroz kolumne opjevala puno puta, pogotovo zbog vina koje daje. Ali grožđe i kao voće je omiljeno voće u Hercegovini. Tu isto postoje ljudi koji naginju jednom ili drugom grožđu. Ja sam tip za crne, sitne bobe koje su pune soka i šećera.
Naravno, tu su smokve koje su malo cijenjene kod nas, odnosno nismo previše svjesni koliko se u inozemstvu smokve skupo prodaju. Smokva je toliko nježna i delikatna voćka, a opet toliko lijepa da zaslužuje pažnju i veću posvećenost proizvodnji. Smokve se jedu i u sušenom stanju, što je obavezno imati na božićnom stolu. Pojedini krajevi prave i smokvenjak, suhi desert od smokava i orašastih plodova, koji može dugo trajati.
Naravno, ne smijem izostaviti mandarine, koje se proizvode u neretvanskom kraju. Mandarine su, doduše, jesensko i zimsko voće, ali svejedno vrijedne spomena u ovoj skupini hercegovačkog voća. Pune soka, teško je zamisliti jesen da se svako malo ne kupi par kila mandarina u mrežastoj vrećici čiji se miris širi domom.
Naravno, ne smijem zaboraviti simbol Hercegovine, super hranu i sočnu bombu, šipak. Šipci se trgaju u jesen i koriste za više namjena. Šipak se jede kao voće, ali još je poznatiji sirup od šipka koje velika većina kućanstava pravi. Vjeruje se da je upravo sok od šipka jedan od najzdravijih za ljudski organizam.
Ako se zateknete u Hercegovini u ljetnom periodu, čuvajte se vrućina. Ako budete prolazili kroz naša sela, potražite čatrnju. Domaćini će vas rado primiti te pred vas vjerojatno iznijeti hladnu lubenicu. A vi ćete zagristi čudnovate sokove zemlje Hercegove. I čuti dječji smijeh dok žive kratko i čarobno djetinjstvo. Kad je sve bilo moguće.
