Naslovnica Crkva Pjesma za Čapljinu

Pjesma za Čapljinu

Frano Mikulić Jukić napisao je neke od najboljih pjesama za etnoglazbenike. Ovog puta, napisao je jednu za svoju dušu, a tko će je uglazbiti ostaje za vidjeti.

Pjesma se zove “Slučaj Čapljina”, a lako se može pripisati i ostalim mučeničkim župama koje više od dva i pol desetljeća kroz “Hercegovački slučaj” i sukob sa mjesnim biskupom trpe progon i nepravdu.

  Slučaj Čapljina

Oj Čapljino, najmiliji grade
Što to tebi pojedinci rade?!
Oj ti cvijetu Herceg-zemlje mile,
Na tebe se sile okomile.
Sa svih strana i sa svih razina
Da ti zgaze ponos od davnina
Ljepotom si svojom očarala
Svaku dušu što te ugledala
Ovaj grad je biser domovine
Za kojeg se i rađa i gine
Mi čuvamo kulturnu baštinu
Kao suzu u oku jedinu.
Tradicija kao sveta slika
Naš je simbol i najveća dika
To je ponos i snaga velika
Čast i inat tvrđi od čelika
Nebrojene živote smo dali
Da bi svoju vjeru sačuvali
Čuvala nas naša braća mala
Kroz stoljeća što su prohujala
Spas jedini franjevci nam bili
Nikada nas nisu napustili
Sveti Franjo zaštitnik nam bio
Puk je njemu crkvu sagradio
Pet stoljeća franjevci nas vode
Kroz nedaće, putem do slobode
U njihove predali smo ruke
Našu nadu, radosti i muke
Što imasmo dijelismo po pola
Nekad sreću, puno više bola
Zlo i dobro zajedno smo prošli
I konačno do slobode došli
Al’ čim jutro slobode zarudi
Nova avet iz mraka se budi
Kao munja iz neba opali
Ona koju nismo ni sanjali
Opet nova zavjera se kuje
Biskup Perić dekret potpisuje
Te poruku šalje franjevcima
Da čapljinsku župu preuzima
Ultimatum na adresu stiže
Cijeli puk se na noge podiže
Za vjernike Perića ne briga
Već on vatru po pučanstvu riga
Krajnji rok je franjevcima dao
Ni korak se nije pomakao,
Od svog htjenja i svoje nakane
Da im zadnje ispisuje dane
Opet silu biskup primjenjuje
I fratrima jasno poručuje:
” Ja sam zakon, po mome će biti,
Vi morate župu napustiti! ”
Nevjerica opća zavladala
U pučanstvu inat izazvala
Pet stoljeća franjevci su bili
I ovu nam župu izgradili
Franjevci su simbol zemlje ove
Živa duša grude Hercegove
Svud okolo potpisi se kupe
Ne da narod fratara iz župe
Kontra puka i kontra fratara
Podiže se biskup iz Mostara
Radikalan potez poduzima
Franjevcima službu oduzima
Sakramente biskup ne priznaje
Što ih fratar u Čapljini daje
“Slučaj Grude” ovdje se ponavlja
Jerbo Perić pravila postavlja
Ali narod ne drži do toga
Već do vjere u Svevišnjeg Boga,
I do pravde, a i pravednosti,
Te istinske one čestitosti
Puk je stao na stranu istine
I pravice za koju se gine
Biskup čvrsto uz odluku stoji
A Čapljina teške dane broji
Od vjernika podrška se šalje
Sa fratrima nastavljamo dalje
Naša župa nama pravo daje
Narod bira tko sa njim ostaje
Oduvijek smo uz franjevce bili
Svoje gnijezdo sa njima smo svili
Osjećaje vjernici ne kriju
Osnivaju i akademiju
Okupljaju mladost župe ove
Pomažu im ostvariti snove
Pa zajedno sa svojim fratrima
Pravi primjer pokazuju svima
Ovaj projekt sve u sebi krije
Od zabave do edukacije
Punih pluća opet župa diše
Dokle Perić svoje pravo piše
Al’ u žitu i kukolj se javlja
Svatko svoja pravila postavlja
Pojedinci, a i pridošlice
Sjedili bi na dvije stolice
Franjevce bi oni koristili,
A biskupu na usluzi bili
Sakramente krišom uzimaju
U župama koje se priznaju
Uvijek netko skakutati mora
Po liniji manjega otpora
Neka svatko svog obraza nosi
Nek’ se srami il’ nek’ se ponosi
Mi ponosno, uzdignuta čela,
Čiste duše i srca vesela,
Tu po svojoj zemlji koračamo
Što je naše, nikome ne damo!

Autor: Frano Mikulić Jukić