Prvi put u dvomilenijskoj povijesti Katoličke crkve dogodilo se i to. Na upravo završenoj Sinodi o mladima u radnom dokumentu za Sinodu (Instrumentum laboris) spomenula se LGBT zajednica koju treba “uključiti” u život Crkve, pa se prvi put katolike dijeli na različite kategorije, ovaj put prema spolnim sklonostima.
Premda se tvrdilo da su u pripremi ovaj prijedlog izrekli sami mladi, to se pokazalo neistinitim, to je u radni dokument umetnuo “netko” s vrha. Teško je upirati prstom, no tajnik Sinode koji je potvrdio i prezentirao Instrumentum laboris je kardinal Lorenzo Baldisseri. U konačnom dokumentu ova diverzija nije prošla, već se poziva na već utvrđene stavove Crkve i Katekizam.
Legla orgija
Da u Katoličkoj crkvi postoje snažni homoseksualni lobiji među svećenstvom i u samom Vatikanu, upozorio je u Pismu iz davne 1986. tada kardinal Ratzinger, koji je jasno upozorio kako se u “Crkvi formirala snažna tendencija, grupe koje vrše pritisak i predstavljaju se kao da predstavljaju sve katolike homoseksualce.
No radi se o osobama koje ignoriraju nauk Crkve i žele ga promijeniti.” Ne radi se ovdje o osudi ljudskih osoba, homoseksualaca, već onog dijela LGBT zajednice koji bi crkveni nauk prilagođavao vlastitim seksualnim sklonostima, što na zadnjoj Sinodi nije prošlo.
Puno se govori javno, s pravom, o pedofilskim zločinima u Katoličkoj crkvi, no statistike jasno kažu da je većina seksualnih zločina u Crkvi djelo homoseksualaca nad odraslim momcima, a ne djecom. Na to sam već upozorio u Globusu pa valja ponoviti uz napomenu da statistika, brojke, ne može biti “homofobna”.
Sukladno svježem izvješću Catholic League for Religious and Civil Rights od 16. kolovoza ove godine, 81 posto žrtava seksualnog uznemiravanja, najčešće se radi o silovanjima, muškog je spola, 78 posto od toga su postadolescentni mladići, dok je 100 posto zlostavljača muškog spola.
Dakle, nije tu riječ o pedofilskim zločinima, već u ogromnoj većini o homoseksualnim zločinima, i te stvari treba tako nazvati. Time ne želim reći da je homoseksualnost u sebi zločin, niti da je svaki homoseksualac zločinac, kao niti stigmatizirati cijelu gay populaciju, dapače, želim skrenuti samo pozornost na motivaciju kada se neki homoseksualac odluči za svećeničko ili redovničko zvanje i spava cijeli život i živi s muškarcima. Je li to zbog Boga, Isusa, ili je motivirano upražnjavanjem svojih sklonosti? Ovo drugo.
O problemu homoseksualnih lobija koji zlorabe ulazak u klerički stalež u kontekstu vlastite homoseksualnosti dugo se u Crkvi govori, ali se nije reagiralo, ili se odmahivalo rukom. Prije skoro tri desetljeća Donald Cozzens, teolog, i sam rektor sjemeništa, objavio je knjigu pod naslovom “The Changing Face of the Priesthood” u kojoj donosi istraživanje kako mu trećinu sjemeništaraca čine homoseksualci, te je ukazao i na mnoge samostane koji su prava legla homoseksualnih orgija i inicijacija klinaca, ne samo u SAD-u, nego i u Europi. Tada je Ivan Pavao II. neke od tih samostana zatvorio.
Drugi autor koji je prije Cozzensa ukazivao na taj problem bio je (bivši) benediktinac i psiholog Richard Sipe, suočen s epidemijom AIDS-a među klerom. Sipe je već tada tvrdio da više od pola američkog klera čine homoseksualci, svećenici praktikanti. Sipea nitko nije slušao, govorilo se da pretjeruje, a zapravo se već tada zataškavao taj problem, a moćni homoseksualni lobiji u Crkvi već su kontrolirali važna mjesta među episkopatom, pa i u Vatikanu.
Dapače, taj trend se tolerirao, momci homoseksualnih sklonosti masovno su hrlili u sjemeništa. Ni Sipe ni Cozzens nemaju ništa protiv homoseksualaca kao takvih, ali imaju protiv zlouporabe svećeničkog zvanja i sakramenata u sasvim ljudske, prizemne seksualne svrhe, pa onda i zločine.
Masovni zločini
Statistika koju donosi Catholic League for Religious and Civil Rights identična je onoj koju je o masovnim seksualnim zločinima u SAD-u od strane svećenika još 2003. godine donio John Jay College of Criminal Justice, gdje stoji doslovno kako se “osam od deset zločina registriranih od strane svećenika u zadnjih sedamdeset godina odnosi na slučajeve muškarca nad muškarcem”.
Dugogodišnji vatikanolog Newsweeka Keneth Woodward upravo je tijekom trajanja zadnje Sinode o mladima napisao kako treba odbiti kao “homofobiju” ove krute činjenice o ogromnoj ulozi homoseksualaca u seksualnim zločinima koji potresaju Katoličku crkvu.
Papa Franjo je ove godine kriknuo biskupima i poglavarima: “Otvorite oči, ne primajte homoseksualce u sjemeništa!”, jer mogu duboko kompromitirati život u njima, a nakon što su ovi zadnji skandali potresli Ameriku i svijet, američki biskup (Madisona) mons. Robert Morlino jasno je označio u pismu vjernicima kao dubinski uzrok seksualnih skandala i zločina “homoseksualnu supkulturu koja se ukorijenila među svećenicima”.
Crkva je uistinu talac dijela homoseksualne zajednice koje se infiltrirala u sve njezine pore i razara je iznutra. Homofobija? Ne, statistika!
