Nikola Jurišić bio je hrvatski plemić, vojskovođa i diplomat, a proslavio se 1532. godine kada je sa 700 vojnika obranio malu utvrdu u tadašnjoj Ugarskoj – Kiseg i tako zaustavio 140 tisuća Osmanlija na čelu sa Sulejmanom Veličanstvenim, na vojnom pohodu za Beč.
Turci su mirno mogli zaobići utvrdu i iznenaditi nespremnoga kralja, međutim mislili su kako je riječ o laganom vojnom zadatku. S druge strane, Jurišić se trebao s vojskom pridružiti obrani Beča, ali je ostao zbog velikog broja žena i djece koji se bijahu sklonili u utvrdu.
Nakon čak 12 neuspješnih jurišanja, Turci su ponudili nagodbu za mirnu predaju uz obećanje da će ostati zapovjednik grada. No, hrabri Jurišić slao im je drske i cinične odgovore, što je razbjesnilo velikoga sultana.
U posljednjem napadu, u kojem je poginulo čak 60 branitelja, zapovjednik je ranjen, ali se turska vojska počela bezglavo povlačiti. Mnogi ovu pobjedu pripisuju čudu i zagovoru svetom Martinu kojem su se u utvrdi žarko molili da ih spasi.
Ferdinand I. imenovao je potom Jurišića za vrhovnog kapetana i savjetnika koji je mudro obavljao svoje diplomatske dužnosti i vojničke poslove sve do svoje smrti.
Među ostalim bio je izaslanik Ferdinanda Habsburškog na Cetinskom saboru 1527. godine, a kasnije i poslanik u Carigradu. Zbog zasluga car i kralj ga je nagradio barunskom titulom i vlašću nad Kisegom. Njemu u čast nosi ime jedna od glavnih ulica u Zagrebu te mu je postavljeno poprsje među hrvatskim velikanima na Zrinjevcu.
mojahrvatska.vecernji.hr
