Slobodno živjeti, odrastati, misliti (i javno iznositi vlastito mišljenje), slobodno govoriti, pisati, obrazovati se, raditi, djelovati, organizirati se i društveno i politički angažirati, biti pravodobno i istinito informiran, spada u temeljne stečevine demokracije današnjeg suvremenog svijeta i svako zadiranje u te sfere ljudske egzistencije mora izazvati opravdani i sasvim razumljivi otpor onih koji ne pristaju na diktat i fingiranu “demokraciju” i “slobodu”…
Iza tobožnje “slobode”, “demokracije” i “zaštite ljudskih prava”, iz miljea onih koji su umislili kako su u stanju “krojiti” novi svjetski poredak, već godinama unatrag dolaze nam sasvim konkretne najave kako nismo u stanju gospodariti vlastitim životima i sudbinom – pa nam se oni žele nametnuti kao tutori.
Pri tomu je manje važno ili gotovo potpuno nevažno jesi li oni koji imaju ambicija upravljati našim svijetom okupljeni oko George-a Sorosa, međunarodnih bankara, tajnih (masonskih) društava ili koga četvrtog. No, bitno je shvatiti s čime imamo posla i po svaku cijenu pružiti otpor svemu što ograničava naše slobode i dosegnute civilizacijske vrijednosti.
Mi “obični” ljudi ne možemo razumjeti a još manje prihvatiti da se u ime “slobode” mora zatirati sloboda, u ime “ljudskih prava” kršiti ljudska prava i u ime bilo kojega “višeg” cilja nametati svjetonazor, ideologiju ili pogled na svijet – koliko god oni koji to čine mislili da su pametni i da je njihovo mišljenje jedino ispravno. Slobodno živjeti, odrastati, misliti (i javno iznositi vlastito mišljenje), slobodno govoriti, pisati, obrazovati se, raditi, djelovati, organizirati se i društveno i politički angažirati, biti pravodobno i istinito informiran, spada u temeljne stečevine demokracije današnjeg suvremenog svijeta i svako zadiranje u te sfere ljudske egzistencije mora izazvati opravdani i sasvim razumljivi otpor onih koji ne pristaju na diktat i fingiranu “demokraciju” i “slobodu”…
Iza tobožnje “slobode”, “demokracije” i “zaštite ljudskih prava”, iz miljea onih koji su umislili kako su u stanju “krojiti” novi svjetski poredak, već godinama unatrag dolaze nam sasvim konkretne najave kako nismo u stanju gospodariti vlastitim životima i sudbinom – pa nam se oni žele nametnuti kao tutori.
Pri tomu je manje važno ili gotovo potpuno nevažno jesi li oni koji imaju ambicija upravljati našim svijetom okupljeni oko George-a Sorosa, međunarodnih bankara, tajnih (masonskih) društava ili koga četvrtog. No, bitno je shvatiti s čime imamo posla i po svaku cijenu pružiti otpor svemu što ograničava naše slobode i dosegnute civilizacijske vrijednosti.
Mi “obični” ljudi ne možemo razumjeti a još manje prihvatiti da se u ime “slobode” mora zatirati sloboda, u ime “ljudskih prava” kršiti ljudska prava i u ime bilo kojega “višeg” cilja nametati svjetonazor, ideologiju ili pogled na svijet – koliko god oni koji to čine mislili da su pametni i da je njihovo mišljenje jedino ispravno. Ponajmanje smijemo dopustiti bilo čiji diktat koji ograničava naše ljudske, građanske i nacionalne slobode i prava.
Svatko od nas prema Ustavu i svim pozitivnim zakonima ima pravo otvoreno, javno i bez straha od posljedica govoriti i pisati o svemu – pa i o migrantima, “Marakeškoj deklaraciji” ili bilo čemu drugome, sviđalo se to komu ili ne.
Kad je u pitanju donošenje moralnog ili etičkog suda tu je javnost, radi li se o prekršajnim ili krivičnim djelima imamo policiju i tijela sudske vlasti.
Što se “Bujice” koja je izazvala buru u javnosti tiče, jedino je relevantno je li ono što su gosti govorili o groznim slučajevima ubojstava, pljački i silovanja što su ih (navodno) počinili migranti u Hrvatskoj posljednjih mjeseci istina ili ne – sve drugo je potpuno nevažno. Ako su ti iskazi (ili barem dio njih) točni, mi već imamo veliki problem i to nitko ne smije kriti od javnosti!
Nama Hrvatima je već sasvim dovoljno iskustvo “Marakeške deklaracije” koja bi u svakoj uljuđenoj pravnoj i demokratskoj državi prije nego se prihvati i potpiše bila upućena na javnu raspravu i izložena sudu javnosti iz prostog razloga što obvezuje državu (odnosno sve nas, našu djecu i unuke), a ne samo premijera, ministricu vanjskih poslova i hrvatsku Vladu.
No, ona je prešućena i o sadržaju tog papira u Hrvatskoj više od 90% građana pojma nema! Je li to normalno!?
Bezobrazluk i bahatost s kojima se od strane aktualnih vladajućih struktura nastupa prema građanima i to ne samo vezano za marakeški “neobvezujući” (!?) dokument koji nam se nameće silom, nego i u slučajevima odbacivanja referendumskih inicijativa, prelazi već sve granice i takvo je ponašanje nespojivo sa slobodnim i demokratskim društvima.
Hrvati su narod koji svoju državu, kulturu i civilizaciju razvija već više od 1.300 godina i dovoljno su zreli da mogu znati što je za njih dobro a što ne. I ne trebaju ničije tutorstvo – pa ni ono koje nameću neokomunisti, pseudo-liberali, anarhisti, “progresivisti” i slični sljedbenici novokomponiranih ideoloških pravaca ili sekti.
A što se tiče slobode govora…prošla su vremena kad se moglo bilo koga ušutkati. To bi oni koji nam pokušavaju začepiti usta već mogli i trebali znati.
Naši vodeći mediji (uključujući i “javnu” televiziju) danima i mjesecima prežvakavaju slučajeve pojedinih javnih osoba (župana, dožupana, gradonačelnika itd.) koji “šamaraju” supruge, vode se kampanje protiv nasilja nad ženama i djecom, protiv nasilja u školama i “vršnjačkog” nasilja, agresivno i napadno zastupaju i promoviraju prava LGBTIQ zajednice, cinično se zalažu protiv “govora mržnje” i izigravaju dušobrižnike i moralne autoritete nacije, pa otkuda im onda pravo šutjeti o teškim kršenjima ljudskih prava prema građanima u Hrvatskoj i izvješćivati selektivno o takvim pojavama!?
Za svaki slučaj nasilja u ovoj zemlji će se znati, tko god ga i prema bilo komu činio. I tu zaštićenih nema – bili oni migranti, turisti, azilanti ili građani Republike Hrvatske.
Pa komu drago, komu ne!
