S Jerkom otvaramo priču o onima koji bi se željeli vratiti, ali iako je srce tu ostalo, radno mjesto ne dopušta im ići za srcem.
Ekipa Večernjeg lista ide u Cere, selo iznad Gruda koje je nekad odisalo životom. Danas rijetki tamo žive. Ipak, iz jedne kuće, u dijelu koji se zove Tolići, odjekuje žamor ljudi. Božićno svjetlo isijava i nagovješćuje da se približilo blago vrijeme. Dočekuje nas domaćin Jerko Tolić Ćišić, stalni stanovnik Tolića. Kuća je prepuna ljudi jer su došli Jerkini prijatelji.
Pogled u daljinu
– Dobrodošli, ovdje uvijek ima života, bilo ga je u vremenu kada su roditelji bili živi, a ima ga i danas kad smo supruga i ja tu – govori nam Jerko dok ulazimo u kuću. Obitelj i prijatelji ili otišli su bliže središtu Gruda ili su raseljeni diljem svijeta, ali je Jerko sa svojom Mirom ostao u ovom idiličnom mjestašcu koje je koji minut automobilom od središta Gruda, a opet dovoljno udaljen da bi imalo svoj mir i tišinu.
S Jerkom otvaramo priču o onima koji bi se željeli vratiti, ali iako je srce tu ostalo, radno mjesto ne dopušta im ići za srcem. Jerko pogled usmjerava u daljinu, u onu prošlost s kojom se u ovim božićnim danima svi vraćamo. Nekad je Tolića ovdje bilo kao u priči, a razlikovalo ih se po kućnim nadimcima. Danas njihove kamene kuće posjećuje Jerko kako bi se uvjerio da je sve na svome mjestu. Ostali dolaze u posebnim prigodama ili ako su bliže, dođu vikendom, odmoriti dušu i tijelo. No, oni koji ovih dana dolaze, obvezno će svratiti do Jerka.
Istina je da je on dobar domaćin u što smo se uvjerili, ali razlog dolaska je vidjeti, po mnogima, najljepše jaslice u Grudama. Jerko je za svoj projekt iskoristio prostor u sklopu kuće. Tu organizira veća druženja, a to je i svojevrsni muzej starina. Jaslice su napravljene na skoro devet kvadrata.
– Jaslice pravim oduvijek, od najmanjih godina. Nekad dok su pokojni roditelji bili živi znao sam zauzeti polovinu kuće da bih napravio jaslice i svi su se tome radovali, nitko ne bi rekao da smetaju. Nažalost, danas ih se gura u neki kut da ne bi zauzimale prostor za nešto važnije – govori Jerko za Večernjak.
Svečani ugođaj
Njegovo umijeće ranije je viđeno u župnoj crkvi u Grudama gdje je pomagao u pravljenju velikih jaslica.
– Ovdje je uvijek ugodno, svako malo je neko druženje, a osobito svečano bit će kad se zapjevaju božićne pjesme. Iziđu naši fratri iz središta Gruda, dođu obitelj i prijatelji. Ugođaj bude svečan – govori nam Jerko. Pokazujući nam jaslice ističe da je betlehemski ambijent stvoren iz grudskog brda. – Ove grane, grmlje, zelenilo, cvjetovi… sve je to iz ovog prirodnog ambijenta – kaže Jerko koji je aktivan i u crkvenom zboru svete Kate.
– Kroz društveni angažman stvorio sam brojna prijateljstva tako da je ovdje uvijek živo – kaže nam Jerko. Opet se vraćamo na priču kako bi bilo lijepo da se stare kuće napune životom. – Preživljavali su naši ljudi teška vremena, moj otac prošao je Križni put u Bleiburgu i opet je uspio ovdje ostati i opstati kao i brojni drugi. Smatram da se ovdje može živjeti, evo pogledajte zemljišta ovdje oko mene. Domaću hranu imam gdje uzgojiti. Grije sunce i pod ovim, najljepšim, hercegovačkim nebom – kaže nam Jerko.
Dok izlazimo iz kuće vani je minus 5. Međutim, vlada spokoj. Baš kao u hladnoj, betlehemskoj štalici. Božansko dijete rodit će se 25. prosinca u mnogim obiteljima, a Jerko je stvorio ambijent kako bi taj dan bio što ljepši. Još kada bi krenuo povratak u napuštene hercegovačke domove, radosti ne bi bilo kraja.
Božić oslikan i kroz ovakve priče bit će i njima poziv da razmisle, a neki i odluče na povratak na rodnu grudu. A oni koji svrate u Jerkov dom, na dar će dobiti škropaljicu koje ovaj vrijedni rukotvorac također izrađuje. Već sada se kuće njegovim škropaljicama blagoslivljaju po cijelom svijetu.
Dnevnik.ba
