Djevojke se danas najviše susreću s izazovima vezanim uz tijelo. U to spadaju i seksualni izazovi, izazovi laskanja. Moja im je poruka da ne nasjedaju. Ne nasjedajte na „lake note“, jer sve što je lijepo i što je vrijedno treba proći Kalvariju. Najvažnije je da se molite Gospi. Ja sam marijanski svećenik i svakome kažem: „Gospa je najbolja učiteljica. Kad je ona mogla Isusa učiti, zašto mi sad tražimo okolo nekog drugog?“ Djevojke, ugledajte se u Gospu.
Promislite kako je ona uspjela ostati netaknuta, čista? Odgovor je: jer je ljubila. Danas se primijeti veliki nedostatak ženstvenosti kod djevojaka, nema čistoće, nema čednosti. To se sve primijeti po načinu hodanja, gledanja, oblačenja. Nutrina je isprljana. Djevojkama, uz molitvu, savjetujem i čitanje knjižice „Nasljeduj Mariju“. Tu će vidjeti kako je Gospa mogla svladati najvećeg neprijatelja. Najveći neprijatelj nije đavao, nego tijelo.
Kako to mislite?
Tijelo uspoređujem s divljim konjem. Kad imaš uzde, vladaš njim. Ajde pusti uzde i konja ne možeš stići. Tako je i kada tijelo podivlja. Sad je sezona kopanja… Da bi nešto posadio, trebaš prvo uzorati zemlju, a da bi dobio plod, trebaš kopati. Ne možeš ostaviti da sve zaraste. Ti posadiš ono što želiš, a kraj toga nikne i ono što ne želiš, trava i korov sami rastu. Naglašavam, tijelo treba svladati. Kad je tijelo svladano, duša dominira. Kada tijelo pobijedi, ono dušu ubija. A duša je kraljica. Isplati li se živjeti za tijelo, biti rob tijelu, kojega će sutra crvi izjesti?
Koji su alati za svladavanje tijela?
Alati su vrlo jednostavni. Gospa nam ih je dala. Npr. ljudi se često raspituju za Ignacijske vježbe, a ja im ipak savjetujem Gospinu školu i Gospinih pet kamenova: srijeda i petak post na kruhu i vodi, molitva krunice, čitanje Biblije, sakramentalni život (sv. misa što češće) i mjesečna ispovijed. Dok god živimo đavao će nas napastovati, on je kao mušica koja stalno zuji i zuji. Ali neka zuji, bitno da se ne spusti na nas, da nam se ne zapetlja u kosu, uđe u uho i sl.
Namrgođeni ljudi, srditi ljudi – robovi su nečega. Naglasit ću važnost sv. mise. Kad bismo bar misu proživljavali, ali na žalost većina danas dođe na misu, a nije na misi. Ne gledaj na misi svoje nokte, ne namještaj kosu – budi na misi. Nahranimo se Boga i nosimo ga onda drugima.
Došli smo do udanih žena. Svjedoci smo da je puno brakova u velikim problemima. Koji savjet i ohrabrenje imate za njih?
Prvo, ne mogu se načuditi za koga se sve žene udaju. I obrnuto, koga sve muškarci žene. Zato je najvažnije krenuti od početka, od veze. Moli se za pravog momka, za pravog muža.
Često ističem da fizičko i psihičko nasilje ne treba trpjeti. Međutim, najčešći je primjer suprotnih mišljenja. Tada supružnik koji je jači u vjeri treba Isusu predati, tj. predavati ustrajno svoju situaciju: „Isuse, ja ne mogu, ali ti možeš“. Kucaj, traži… Ne pokucaj, nego kucaj. Ne odustaj! Danas se olako odustaje od braka jer se olako ulazi u brak. Važne se riječi izgovaraju na vjenčanju. Jesu li ti važnije bile riječi ili vjenčanica, cvijeće? Svjedoci smo krivih razloga ulaska u brak: materijalna sigurnost, auti, mišići, plave oči. Gleda li se duša? Bračni problemi najčešće imaju korijene u vremenu prije braka. Zato je to važno naglašavati.
Imamo primjera kada se obraćenje jednog supružnika dogodi u braku. I sad bi ona odmah da se obrati muž (ili obrnuto). Ne ide tako. Primjer iz prirode: ako je krava išla istim putem 20 godina, nema šanse da ju natjeraš da promjeni put. Treba puno vremena, puno strpljivosti, puno ljubavi. Dakle, ženama u takvim brakovima poručujem da trebaju puno ljubavi. Da bi imali puno ljubavi, moraju ići Onome koji može dati ljubav. Alati su isti – 5 kamenova. Također preporučujem hodočašće. Predaj Isusu i Gospi, budi strpljiva i budi ustrajna. Zalijevaj. Sjeti se gdje si ti bila prije 15 – 20 godina. Bog je i s tobom bio strpljiv.
Poznati ste kao svećenik koji se ne ustručava opominjati, pa i javno ako treba. Kako stojimo s tim djelom milosrđa – grešnika opomenuti?
Opominjati treba i riječima i životom. Zamisli svoje dijete koje sad hoće proliti mlijeko, moraš mu reći: „Hej, stani, nemoj to“. Ali ne možeš moralizirati i govoriti „nemoj“ nešto što ti sam činiš. Imaš pravo govoriti ono što živiš. Isus je govorio sve ono što je i sam živio. Svojoj braći svećenicima kažem: „Nemoj govoriti o postu, dok imaš trbuh da se ne možeš opasati, radije šuti“. Tek kad govoriš ono što uistinu živiš, tada ima odjeka.
Dakle, prvo živjeti i biti pozitivan. Ne forsirati teme gdje trebaš opominjati, ali ni bježati od njih. Kad ljudi znaju jasno tvoj stav, vrlo je vjerojatno da će se sami udaljiti ako ga ne dijele.
Živimo u lažnom svijetu. Dovoljno je pogledati Facebook. Koliko djevojaka stavlja svoje slike, pa jedna drugoj: „Lijepa si“, „Hvala ti, i ti si divna“. A djevojke nisu lijepe, nego odjevene da potiču na blud. Isus je došao da nas oslobodi laži i maski.
Molite na nakanu da se u župi u kojoj jeste zatvore kafići?
Tako je. Zar je to čudno? Molim da Bog zatvori sva ona mjesta koja nisu po Božjem. To nisu mjesta na koja trebaju kršćani izlaziti. Mladi se trebaju družiti, treba drukčijih ponuda, a ne disko koji radi do 4-5 h ujutro. Što će on tamo čuti i vidjeti? Polugolo, polupijano, i eto imamo to što imamo. Svi trebamo moliti na nakanu da Bog napravi čudo i zatvori sva mjesta u gradu koja nisu Božja.
Zanimljivo je i da se protivite ekskurzijama. Koji su tu razlozi?
Imamo puno svjedočanstava obraćenih ljudi na temu „Moja prva ekskurzija“ i nastavak otprilike ide ovako: moje prvo pijanstvo, moj prvi seks, moje prvo ovo i ono. Nisam ja protiv druženja mladih, no koliko se roditelji raspituju o sadržaju koji će njihovoj djeci biti ponuđen na ekskurziji? Ja ću svoje Framaše voditi na „ekskurziju“, ali u Međugorje, na Mladifest. Idi ti u Barcelonu, ali zar ti od sjedanja u bus moraju biti navijene cajke? Koji je smisao ekskurzije? Ima jedna serija naziva „Provodi i sprovodi“. Eto, istina. Nakon svakog provoda tijela, slijedi sprovod duše. Dakle, naši će se mladi provesti tamo gdje već idu i uslijedit će sprovodi duše. Roditelji će ako treba posuditi novce za to, a hoće li pitati s kim moje dijete ide, kakvi su profesori koji ih vode, što će tamo raditi, hoće li u sklopu programa biti organiziran odlazak na sv. misu? Dakle, nisam načelno protiv ekskurzija, ali sam za lijepu i kvalitetnu ponudu. Ponudu koja će uključivati i sadržaj za njihovu dušu. Jesu li to hrvatska djeca, jesu li katolici? Katolik ili jesi ili nisi. Crkva nije samoposluga u kojoj biraš sadržaj koji ćeš uzeti, a koji nećeš.
Jako ste aktivan župnik. Kako izgleda jedan Vaš dan?
Burno. Bog zna moje staleške dužnosti. Ovdje sam stavljen da budem liječnik dušama, da budem pastir. Naši lokalni političari bi od nas htjeli da budemo ovce, ali ja njima kažem: „Mi imamo štap i mi smo pastiri.“ Vuk ne može rastrgati pastira koji je budan i ima štap. Štap je post, molitva. Jako puno ispovijedam. Ispunjen mi je dan do vrha. Dva puta tjedno u župi imamo i klanjanje. Zapamtite da crkve nisu koncertne dvorane, one su prvenstveno za sv. misu i klanjanje.
Naš portal često ističe kako žena može odlučiti ostati doma i brinuti za obitelj te biti jednako ispunjena. Poruka ženama koje su odlučile ostati doma da bi odgajale djecu.
To su prave majke. Da se razumijemo, nisu majke koje rade „lažne“ majke. Svjestan sam da puno žena mora raditi van kuće. Neke obitelji jednostavno ne mogu preživjeti s jednom plaćom. Ali sve one koji si mogu „priuštiti“ biti mama koja je kod kuće od srca preporučujem da to vrijeme iskoriste za molitvu, za punjenje baterija. Kad im dođu muževi, da onda one njih mogu napuniti vedrinom i pozitivnim stavom. Kad bi svaka majka samo sat vremena molila, koliko bi divnih plodova bilo. Poruka je: molite, da bi imali snage podići one koji su klonuli. Muževi obično dolaze umorni i treba ih oraspoložiti. To ne daješ ti, ali daje Bog preko tebe. Molite, čitajte Sveto Pismo i naravno radite. Nemojte da onda muža čeka još i suđe. Ora et labora! J
Tu sam u svom rodnom gradu i na vijest da očekujemo četvrto dijete najčešće čujem komentar: „Što ima veze“, koji bi me kao trebao utješiti. Što Crkva kaže o prirodnom planiranju obitelji? Mi smo npr. tek nedavno saznali da treba postojati opravdani razlog za primjenu istog.
Crkva je uvijek na strani života. Ona također naglašava kako prilikom planiranja obitelji treba voditi računa o dobrobiti već rođene djece. Ako ste u teškoj neimaštini, ako imate velikih zdravstvenih problema, naravno da možete, trebate koristiti metodu plodnih i neplodnih dana. Međutim, strah je danas zavladao, a tome su puno doprinijeli i mediji. Stvari se izvlače iz konteksta i izuzeci se predstavljaju kao pravila. Ipak, realno govoreći, u većini slučajeva pitanje „Kako ću?“ znači da ne računamo na Boga. Ono što ima troje, imat će i četvrto. Manje je djece jer je manje vjere u Boga. Isto tako, bolje je imati materijalno manje, a dijete više. Čestitam obiteljima koje su otvorene životu i aktivno brinu za odgoj svoje djece. Treba im pomoći i država. I Crkva im treba pomoći. Briga mene za palače, Crkva smo mi. Čovjek je prvi i prvo u čovjeka, u djecu treba ulagati.
Sigurno ste se naslušali i velikih problema s djecom. Što roditeljima savjetujete vezano uz odgoj djece.
Nikad nije prerano početi s odgojem. U obitelji u kojoj se njeguju vrijednosti i obiteljska molitva, neće biti većih problema. Međutim, gdje nema molitve i moralnih vrijednosti javljaju se svakakve nuspojave: igrice, kladionice… TV je danas u mnogim obiteljima postao bog u kući. Ugasi tv i gledaj svoju ženu/muža u oči. Isto vrijedi i za mobitele, laptope i ostale ekrane. Hrast kad naraste ne možeš mu ništa. Ispravljati ga možeš dok je mali. To je zadaća svih nas. I svećenika i nastavnika, a prvenstveno roditelja. Roditelji su glavni u odgoju. Najvažnije je koliko se u obitelji moli, priča i ljubi. Dakle, bitno je gnijezdo, a savršen primjer imamo u Svetoj obitelji.
Maja Tenšek / Žena vrsna
