Uvijek to bude isto, počne s onom dvojicom, trojicom šmekera koji su to učinili prvi.
Ljudi su odavde desetljećima odlazili na teški rad u inozemstvo, da bi se u Imotski kasnije vraćali kao gospoda gastarbajteri s lijepim automobilima. Nakon dvojice, trojice, s Mercedesima su krenuli i ostali, govori mi Ivan Topić zvani Nota koji vodi Udrugu ljubitelja Oldtimera i okuplja 180 članova.
Topić, kojeg, što iz rafinirane, malomišćanske ironije, a što iz stvarnog poštovanja, prijatelji zovu “veleuvaženim predsjednikom”, i sam je vlasnik čak 13 Mercedesa, i jedino što Nota u životu, kažu mi, dosad nije napravio – nije odsvirao niti jednu notu.
Onaj koji bi se vratio s Fiatom, sramota ga je bilo pojaviti se u gradu. A tako je ostalo do danas – smije se.
S Ivanom Topićem Notom ne razgovaramo slučajno, jer sada je službeno – u Imotskom će se graditi spomenik Mercedesu, prvi takav u svijetu. I nemoguće je zbog toga ne primijetiti zanos u očima entuzijasta iz ovog kluba.
Godinama su, kažu, radili na prikupljanju potrebne papirologije, sponzora i svega ostaloga što je čovjeku potrebno da podigne nekome, ili nečemu, spomenik u centru mjesta.
– Mercedes je simbol našega grada, otud i ideja u našem klubu – kažu mi.
Nota je na svoju kolekciju posebno ponosan.
– Od tih 13, neki stoje kod mene, neki su kod susjeda u dvorištu, a imam ih nekoliko parkiranih po gradu – kaže.
Izdvaja džip kabriolet, Mercedes G klase iz 1979. godine, uvjeren da ga ima jedini u Hrvatskoj.
I on je radio dvadesetak godina u Njemačkoj, na građevini. Danas pak ima vlastitu građevinsku tvrtku u Imotskom, u kojemu godišnje sa svojim suradnicima organizira barem jedan skup oldtimera, ako ne i više njih. Posljednji je tako bio u srpnju 2017. godine – za blagdan imoćanske nebeske zaštitnice, Gospe od Anđela, odnosno za Dan grada.
Slavlje je bilo raskošno, jer proslavljena je istovremeno još jedna značajna obljetnica, naime 300 godina od oslobođenja Imotskog i Imotske krajine od Turaka. U Imotski su stigli ljudi iz svih krajeva Hrvatske, kao i mnogi Imoćani i njihove obitelji koji su za tu priliku stigli iz inozemstva. Mercedesima, a kako drugačije?
– Bila je tu i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja je bacila oko na jedan od starih Mercedesa u kojemu se fotografirala – prisjeća se Nota.
Najvažnije pitanje je, dakako, kada se svečano otvara spomenik? I koji će model biti uklesan u kamenu?
– Sve je čisto! Papiri su odobreni, inženjer radi na projektu, lova je tu! 350 tisuća kuna plus transport velikog kamenog bloka s Brača. Skupili smo nekako. Nešto je dao Grad, nešto županija, nešto sponzori i donatori, ljubitelji Mercedesa… Otvorenje u četvrtom ili petom mjesecu, a svoj dolazak su nam potvrdili i menadžeri iz Mercedesa. Oni će opet doći u Imotski, i to sa šesnaest tjelohranitelja – govori nam ekipa okupljena oko Note.
Glavnina spomenika bit će isklesana na Braču, dok će se sitni detalji, kakvi bi mogli stradati u transportu spomenika, poput Mercedesova znaka, stakla ili okvira oko vrata, biti isklesani na licu mjesta u Imotskom. Inače, isklesat će se kultni Mercedes “Minika 115”, i to u prirodnoj veličini. Upravo tom tipu automobila ove je godine i pedeseti rođendan od prvog izlaska iz tvornice. Najveći broj Imoćana vozi upravo legendarnu “stopetnajsticu”.
– Mi smo već sve dogovorili s Bračom. Oni ispilaju kamen, mi uplatimo novac, oni rade. Mercedesove linije uklesat će se u neobrađeni kamen od 32 tone, a zatim ćemo to natovariti na kamion i dovesti ovdje kada bude 95% gotovo. Inače, brački su nam kipari rekli – ne bude li spomenik vjerodostojan, nećemo morati platiti – uvjeravaju me.
Imoćani za samo otvaranje spomenika planiraju još jedno zanimljivo okupljanje, kojime žele oboriti Guinnessov rekord.
– Okupit ćemo na taj dan više od tisuću Mercedesa svih vrsta i oblika na jednome mjestu! – govore uglas okupljeni. Rekord, inače, za sada drži njemački Stuttgart.
– Neki ne razumiju, kažu da je to kič, a što takvima reći. U Beču postoji spomenik Golfu 2. Evo, to je sve što mogu komentirati po tom pitanju. Ali doći će oni svi na otvorenje spomenika, ništa ti ne brini. Zavrtjet ćemo vola od 400 kila – siguran je.
U Imotskoj krajini postoji više od osam tisuća Mercedesovih vozila, uvjeravaju me nešto kasnije Mirko i Svetlana Perkušić te Marijan Gudelj Velaga – od automobila, raznih vrsta i oblika, do kamiona, autobusa, kombija pa sve do vrijednih oldtimer primjeraka.
– Znaš kako mi ovdje kažemo, ovdje se i mrtav vozi u Mercedesu! – govore komentirajući lokalnu službu za prijevoz pokojnika.
– Ima ih puno što voze Golfa, petica i šestica su traženi auti, pa su tu uvijek neke pošalice i doskočice na njihov račun – smiju se.
Mirko i Svetlana Perkušić su, inače, vlasnici crnog, njegovanog Mercedesa iz 1950. godine. Zaljubljenici su u oldtimere, pa putuju na sve takve manifestacije u regiji, od Nikšića do Ljubljane. Proveli su čitav radni vijek u Švicarskoj, a u mirovini su se vratili u ovaj kraj. Njihovo skupocjeno, ulašteno vozilo atrakcija je gdje god se pojave.
– Dosad sam ih 27 promijenio. Jedan dođe, drugi ode, mijenjao sam ih svake dvije godine, vozio sam niz modela. U Njemačkoj sam položio vozački na Mercedesu, i otada ja nisam vozio drugi automobil. A u ovog sam ljepotana uložio oko 8000 eura, da ga restauriram i pripremim za cestu – govori Mirko, koji je u Švicarskoj do 2016. godine radio kao pitur. Uskoro se nadovezuje i njegova žena Svetlana, prisjećajući se nedavnog susreta s Mercedesovim menadžerima.
– Oni su meni rekli da se moj muž nije oženio samo sa mnom, već i s Mercedesom – smije se.
Svoju nam priču daruje i Marijan Gudelj Velaga, također vlasnik raritetnog Mercedesovog primjerka.
– Kći mi dugo živi u Londonu, ima muža Engleza. Udavala se ovdje, a ja sam pripremio posebno iznenađenje za Engleze, njih je došlo petnaestak. Dovezao sam svog Mercedesa na svatove, i oni su ostali paf. Naslikavali su se oko njega kao da je svjetsko čudo. Oni imaju volan na desnoj strani, ali ja sam im pomogao da se snađu pa su se vozikali okolo u autu i naslikavali. Inače, nas tu nekoliko izdajemo te naše automobile za svadbe, pa ljudi dođu po njih. Ništa posebno, uzimamo do 200 eura za jedno popodne – govori Gudelj Velaga i dodaje kako je prilično teško, i skupo, uopće održavati takav stari, rijedak primjerak automobila.
– Ako što slučajno ode, ti moraš sve nabavljati iz Njemačke. Skup je to sport, a što je auto stariji, postaje skuplje. Samo originalni branik dođe 900 eura, špigl ti je 400! A jedna guma dođe otprilike 300 eura, pa ti zbrajaj trošak ako ih trebaš četiri. Ali zato se i naši automobili paze, izvlačimo ih samo na posebne prilike i na lijepo vrijeme. I da ti kažem, nije se proizveo model Mercedesovog automobila, a da nije prošao kroz Imotski. Garantiram – uvjeren je Gudelj Velaga.
Okupljeni nam uskoro razlože i kako u mjestu postoji jedan serviser, ovlašteni Mercedesov dakako, stručan za sve tipove i vrste tog automobila.
– To su ti doktori za Mercedes. Tri brata i njihova tri sina, svi rade na Mercedesima! Jedan se bavi elektronikom, drugi mehanikom… Ma, sve pokrivaju! Oni kada nešto na autu naprave, e onda je to – to. Ali, ne može ih se nagovoriti da probaju što učiniti s kopijom dijelova, rade samo s originalima, kakve prepoznaju na daljinu! – pojašnjavaju Imoćani koji su, kažu, domaćini prve klase. Možemo samo zamisliti kako su dočekali one Mercedesove menadžere u odijelima.
– Mi smo ti darežljivi, duhoviti i mali. Imoćanima je u krvi da razvesele ljude, posebno goste. Napravit ćemo naš spomenik, skupili smo novce i imamo dozvole. Dugo je to trajalo, ništa ne ide preko noći. A onda ćete nam opet doći i doprinijeti manifestaciji.
Cijeli će svijet čuti taj dan za Imotski, i za prvi spomenik Mercedesu u čitavom svijetu – ponosni, ljubitelji Mercedesovih automobila i strastveni kolekcionari oldtimera koji će do petoga mjeseca iduće godine svoju ljubav prema njemačkom autu konkretizirati u 30 tona bračkoga kamena.
Spomenik je, rekli smo, posvećen automobilu, ali i gastarbajterstvu. Čini nam se kako ne postoji aktualniji trenutak za njegovo svečano otvaranje.
Imotski je, naravno, privukao i ljude iz Mercedesa. I neće prvi put doći ovdje. U pratnji fotografa i jednoga novinara nedavno su posjetili ovaj pitoreskni gradić. I to nakon što su čuli za specifičnu ljubav Imoćana prema tom automobilu.
Ekipa je odlučila pokriti temu u svom specijaliziranom magazinu, a povod im je bila činjenica kako ne postoji mjesto na kugli zemaljskoj na kojemu je neka automobilska marka zastupljenija s obzirom na broj stanovnika i veličinu prostora.
Ovdje dakle na 708 kilometara četvornih Imotske krajine postoji 8000 Mercedesa, njih jedanaest po svakom kilometru. Uostalom, računajte sami.
– Njih je sve ovdje oduševilo što su vidjeli. Čak i stare Mercedesove karoserije, kakvih se zna naći da leže uz cestu, obrasle travom i gustišem. Išli su ovuda i sve slikavali – govore nam.
Ivan Topić – Nota otkriva nam još jednu crticu vezanu uz nedavni posjet Mercedesove vrhuške Imotskom.
– Obećali su dignut ovdje tvornicu za bilo što vezano uz Mercedesov auto. Proizvodit će se ovdje, uvjeren sam, barem kakav čep, ili šipka za ulje! Vratit ćemo naše ljude u ovaj kraj – uvjeren je Nota, svjestan egzodusa koji je zadesio imotski prostor.
Na tom je području, naime, prema popisu iz 2011. godine živjelo oko 32 tisuće ljudi. Između 2011. do 2016. godine odselilo se 5968 stanovnika, a do 2018. – doduše – prema neslužbenim podacima, još oko dvije tisuće! Dakle, “nestala” je četvrtina stanovnika, mahom mlađih, a ovakav se ekonomski egzodus može usporediti sa sedamdesetim godinama kada je iz političkih i ekonomskih razloga trbuhom za kruhom ovaj kraj napustilo desetak tisuća stanovnika, i to od 47 tisuća koliko ih je ondje živjelo 1971. godine.
I tu se krije razlog zašto je spomenik Mercedesu, odnosno gastarbajterima, aktualniji nego ikad. Danas se mladi Imoćani, doduše, ne vraćaju u toj mjeri sa skupocjenim, ulaštenim automobilima, no svakako odlaze, kao i nekada. Ivan Topić – Nota je uvjeren kako će doći do obrata situacije i kako je ovaj kraj – koji je nekoć bio silan, s tvornicama poput Imote, Agrokoke i Trimote, žrtvama pretvorbe i privatizacije – stvoren za život, rad i prosperitet.
– Mercedesovi su menadžeri već razgledali našu Tehničku školu, dić’ će oni tu tvornicu, kažem ti, zaposlit će ljude, mi ćemo vratiti naš svijet – govori Nota.
