Naslovnica Kultura Hoće li Hoser za Grude i Hercegovinu biti kao Koser 1975. godine

Hoće li Hoser za Grude i Hercegovinu biti kao Koser 1975. godine

Fra Marko Dragičević mlađi bio je svojevremeno župnik u župi Grude. Župu je napustio zajedno s fra Mirom Šegom i ostavio je krajem prošlog stoljeća bez fratara, međutim dragi Bog je imao druge naume i sačuvao je župu Grude, te joj poslao četiri franjevca, od kojih je jedan preminuo, a koji unatoč svemu sa svojim narodom proživljavaju ovo izazovno vrijeme, jedno od onih izazovnih u Hercegovini, a kada su ovdje bila mirna vremena više se nitko i ne sjeća, nema živućih svjedoka.

 

Danas je u crkvi svete Katarine i u župi Grude vjernika više nego ikad. S ponosom grudski fratri i vjernici nose svoj križ i vjeruju u dolazak boljih vremena ili boljih ljudi na čelo Crkve u Hercegovini.

S obzirom da se bliži 2. veljače 2019. godine kada će Ratko Perić navršiti 75 godina nakon čega se očekuje i njegov formalni prestanak djelovanja na području kompletne biskupije Mostarsko-duvanjske u kojoj mu ostaju brojni izjalovljeni planovi, podsjetit ćemo se pisma Crkvenog odbora župe Grude iz 1975. godine fra Constantinu Koseru, vrhovnom poglavaru Franjevačkog reda, jednom od najvećih crkvenih intelektualaca u prošlom stoljeću koji je boravio u Grudama.

U knjigu Župa Grude govor je uvrstio upravo urednik knjige fra Marko Dragičević mlađi, a s obzirom da 1975. godine nije bilo Ratka Perića ponešto je i dodao: – Početkom 1993. kada biskup Ratko Perić osniva četiri nove župe u Mostaru, “Hercegovačko pitanje” ponovno je oživljeno te izaziva negativne odjeke – napisao je tada fra Dragičević.

 

Pozdravni govor predsjednika Crkvenog odbora u Grudama 27. srpnja 1975. godine

 

“U ime grudske župne zajednice pozdravljam vrhovnog poglavara Franjevačkog reda fra Constantina Kosera.

 

Vi ste, oče Generale, nedavno rekli u razgovoru s predstavništvom iz naše župe da ćete doći u Grude i susresti se s vjernicima. Taj je razgovor zapravo bio samo priprema za ovaj, evo, ostvareni susret.

Tu vašu najavu dolaska posebno ističemo. Zašto? Dolazili su i drugi prije Vas u Grude. No koliko razlika u samom načinu dolaska: oni su upadali u našu župu kao vukovi među ovce, uvrijedljivo, neprijateljski.

 

Vi danas, a isusovac Vladimir Vlašić prije sedam dana, prekinuli ste takav postupak i došli ste na način koji isključuje nesporazume i omogućuje očitovanje obostrane pažnje. I ne slutite koliko ste nas obradovali svojim dolaskom. Gotovo počinjemo zaboravljati problem koji nam je nametnut prije osam godina.

Teže nam je od svega bilo to što nam je onemogućeno da reknemo istinu našoj javnosti i Vatikanu o onom što se događalo među nama, u našoj župi i oko naše župe. Hoće li vaš dolazak u Grude omogućiti istini da prodre i tamo gdje su stizale samo neistine? Mi se nadamo.

I kao ljudi i kao vjernici nismo mogli dopustiti da se razara jedno višestoljetno i dramatično zajedništvo fratara i vjernika ovoga kraja, zajedništvo koje je i danas jednako potrebno.

Ono što nas u čitavu slučaju najviše boli jest činjenica da je biskup Čule poduzeo sve da našu župu pretvori u neku vrstu vjerskoga sabirnog logora, u kojem bi prema njegovim predviđanjima morali biti razoreni naši osjećaju, naša volja i naš otpor.

Ni najstariji u našoj župi ne pamte da je ikad itko ovako bezdušno nasrćao na katoličku vjeru.

To mi živi ne možemo i ne smijemo nikad zaboraviti. Dekret, o kojem se ovih dana na sve strane govori, nije nas uznemirio. On je poruka i odredba iz prošlog vremena ljudima iz prošlog vremena. Sastavljen na temelju posve krivih izvješća, on je dobro došao samo biskupu Čuli i njegovim suradnicima, a i njima samo kao časovita i zato lažna utjeha. Hercegovačko pitanje traje već osam godina. Narod se, gledajte, nije umorio i nije posumnjao u ispravnost svoga stava, jer je svjestan da ga nikakvi dekreti ne mogu lišiti dostojanstva i prava koje ima po krštenju i svom kršćanskom životu.

 

Hvala na pažnji i dobro nam došli!”, stoji u pismu tadašnjeg Crkvenog odbora župe Grude. Fra Constantine Koser s ponosom je tada slušao riječi vjernika.

 

Zatim, urednik knjige Župa Grude koji je pripremio članak <<Povijest “Hercegovačkog slučaja”>> fra Marko Dragičević mlađi dalje piše.

“Nakon povratka u Rim, oba su spomenuta izaslanika podnijela izvješće Svetoj stolici o svojim dojmovima. Čuje se iz neslužbenih izvora da je prema tim dojmovima Dekret stvarno neprovediv. Dekret je u čitavoj Hercegovini izazvao uzbunu. A vjernici kojih se to trenutno najviše tiče, izrazili su i pismeno svoja negodovanja. Početkom 1993. kada biskup Ratko Perić osniva nove četiri župe u Mostaru, “Hercegovačko pitanje” ponovno je oživljeno te izaziva negativne odjeke”, stoji u članku.

Mnoge oči u Hercegovini uprte su u Poljaka Henryika Hosera, nadbiskupa i apostolskog vizitatora u Međugorju, i vjeruje se da bi upravo on mogao biti čovjek koji će razotkriti nikad postignuti dogovor dekreta Romanis pontificibus, dekreta o kojem se poveo samo razgovor, a predstavljen je kao dogovor. Desetljećima su se, nažalost, Vatikanu stvari predstavljale onakvima kakve nisu, zato su se događala kažnjavanja kakvih se najveći diktatori ne bi posramili. I Sveti otac Franjo je do dolaska nadbiskupa Hosera mislio da su u Međugorju stvari drukčije, a glavni igrač koji je prikazivao lažnu sliku bio je kardinal Gerhard Muller o kojem se proteklih mjeseci mogu čuti samo skandalazne vijesti.

Vjeruje se da dolazi vrijeme pomirenja i vrijeme istine, one istine koja se dugo borila protiv nametnute laži. Oni koji su surađivali s moćnom administracijom u promociji te laži, a sve da bi porazili istinu, zaboravili su na najvažnijeg suradnika današnjeg čovječanstva. Onog koji je čovječanstvo i stvorio.

Grude.com