Svijet voli pobjednike, voli zlatno znamenje…Svijet voli pobjednike, voli zlatno znamenje…-kaže jedna pjesma.
Da je to istina potvrđuje i sinoćnja izgubljena utakmica rukometne reprezentacije Hrvatske kada je kod nekih “prestala ljubav”.
U najmanju ruku je fascinantno usporediti “objave po društvenim mrežama, osoba sa sinoćnjim gubitkom i dobitkom prije par dana.
Objave nakon pobjede su “dizale u nebesa” izbornika i reprezentativce, da bi već sa sljedećom utakmicom, odnosno gubitkom “osuli drvlje i kamenje” po istim.
Kakva je to ljubav?
Kakav je tu nacionalni ponos koji se iskazuje samo u pobjedama!?
Uglavnom su to isti “komentatori” koji su se najviše u životu “oznojili” tipkajući po društvenim mrežama.
Nemoguće je shvatiti te i takve “domoljube”.
Tu je i skupina koja ne prati nijednu utakmicu , ali se “raskide” tražeći dres kada (na)čuje da je reprezentacija blizu finala.To i takvo navijanje ne dolazi iz srca.
Tu bi vrijedila ona stara poslovica “Vidjela žaba da se konji potkivaju, pa i ona digla nogu”.
Prava ljubav prema nacionalnim timovima nema veze s pobjedom i s porazom.
Kad voliš iskreno , to je onda podjednako i kad dobiva i kad gubi.
Razlika je samo što si u pobjedi sretan, a u porazu tužan.
Ljubav ne podnosi “masovne izbornike” koji se pojave sa svakim porazom.
Ne trpi ljubav one koji vole samo pobjednike.
Ljubav je ista u pobjedi i porazu.
Ponos također!
Ljubav i podrška je najpotrebnija “kad krene nizbrdo”
To znaju oni koji navijaju srcem.
Ostali se priklone masama i obezvrijede tuđi trud i znoj, ako nije krunisan pobjedom.
Žele biti “dio tima” u pobjedi.
Oni koji doista vole-vole bezuvjetno!
Kad dobiva i kad gubi Hrvatski grb se srcem ljubi !
Daniela Škegro
