Psihoza koja je vladala bila je prisutna na području čitave Federacije, ali i RS-a, čak i ondje gdje po nečijoj logici Gačić ne bi mogao doprijeti.
Likovati nad nečijom smrću osobno mi je odvratno tako da ću radije kroz ovo zapažanje izreći sućut i zažaliti zbog pokojnog Sauda, službeno treće žrtve zbog koje je se saznalo kakav je Gačić bio. Saud, trgovac, obrtnik, nečiji sin, muž i otac troje djece koji se bori za život nije bio neka ciljana Gačićeva meta, on se samo našao tu u trenutku kad je čovjeku koji ima teških psihičkih problema došla žuta minuta.
Zatim nije bolje ni prošao policijski službenik Mahir Begić, također sin dvoje divnih roditelja, muž i otac, prijatelj jedine hrvatske obitelji u Suhodolu, obitelji Medić. I on se našao tu kad je Gačić panično tražio bijeg iz bezizlazne situacije. Bio je Mahir nenaoružan, no što je to značilo psihički poremećenoj osobi koja se panično bori za izlazak iz situacije koja je praktički bezizlazna.
Međutim, sad dolazimo do raspleta situacije. Edin Gačić je za mene kao vojnika koji šalje tekstove portalu Grude.com vojnik. I to govorim bez ikakve emocije i bez ikakvog ogorčenja. On je u ratu bio pripadnik Armije RBiH i postrojbe El Mudžahid, ja sam bio vojnik HVO-a. Jesmo li se susreli na nekom bojištu? Možda jesmo. Jesam li ga gledao kao svakog drugog protivničkog vojnika, naravno da jesam. El Mudžahid je bio poznat po krvoločnosti, ako su postojali zločinci u ratu to je bila ta postrojba uvezenih i s njima su mogli bit samo oni koji su spremni hladno odsjeći glavu “nevjerniku” kakav sam po njihovom poimanju bio.
Tko je doveo ovu postrojbu u BiH? Danas pokojni Alija Izetbegović i Rasim Delić.
Kako je sustav nakon rata završio? Zaštitom pripadnika El Mudžahida.
Ejup Ganić koji se danas izvlači na to da se ne sjeća što je potpisao, a potpisao je slobodu i za ubojice fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića i smanjio je kaznu Edinu Gačiću. Međutim on svoju visoku mirovinu, novac koji zarađuje od privatnog fakulteta, novac kojeg zarađuju njegovi dobro situirani potomci neće davati za djecu trgovca Sauda Sultanića iz Konjica, neće ih davati ni za sina Mahira Begića. Izvlačiti će se na to da se ne sjeća što je potpisao tih godina kad je drmao državom.
Donedavno prvi federalni policajac Dragan Lukač neće nikad objasniti sinu Mahira Begića zašto je njegov otac nenaoružan čuvao objekt Federalne uprave policije i zašto nije imao mobitel da nazove nekoga i da kaže da mu se netko kreće oko objekta. Mogao se javiti onom radiovezom čime se nitko u suvremenom svijetu više ne javlja. Ustvari nije, jer da je javio bi se, zatražio bi pomoć.
Sustav je stvorio ubojice! One kojima treba psihijatrijska pomoć zaboravio je! I ne opravdavajući ubojicu i svog ratnog protivnika, snimka s bakom kod Konjica, kojoj je pomagao kad bi joj nešto zatrebalo, pokazuje da je i on nekad bio čovjek i da ga nakon ubojstva suborca nije milovao Ejup Ganić, nego da mu je pružena liječnička pomoć, možda bi se do danas on prilagodio društvu i živio normalno koliko se može živjeti nakon takvog čina. Ovako je stvoren monstrum od kojeg je čitava država strepila.
Bh. sustavi odavno ne funkcioniraju. Dovoljno je vidjeti kako vjera u BiH kod sva tri naroda funkcionira da se nađe niz podjela unutar istih vjerskih zajednica, a onda za ove izvana zamislite kako je u nekom drugom sustavu koji čak ne promovira mir i toleranciju.
Stoga, večeras oni koji likuju nad ubojstvom pojedinca, neka se zaustave i neka prespavaju. Sustav je godinama stvarao “Gačiće” da bi se jednom policijskom akcijom svi problemi riješili. Nažalost, kad vidimo kakav je u ovoj zemlji odnos prema onima koji trebaju pomoć, pitanje je tko je sljedeći “Gačić” i kad će se opet tražiti pomoć građana koji će gasiti svjetla u svojim kućama i strahovati da im netko ne pokuca oko ponoći na vrata.
Za stradale se molimo, a nama ovdje preostalima neka je, također, dragi Bog na pomoći.
Glava/Grude.com
