Talijanski inspektor 20 je godina opsesivno istraživao identitet jednog utopljenika. Bio je to Zlatko Brajko
U ljeto 1998. Bračanin Zlatko Brajko sjeo je u gliser koji je kupio s idejom da proširi svoj turistički biznis. Otisnuo se iz Bola i od tada ga više nitko nije vidio. Telegram se jučer kratko čuo s njegovom obitelji; 20 su se godina, kažu nam, nadali da će se vratiti. To se nije dogodilo.
Za to vrijeme, policijski načelnik Livorna, Ilario Sartori, opsesivno je istraživao identitet bezimenog utopljenika kojeg su pronašli u moru između talijanskog otočića Capraia i Livorna. Sartori je slučaj pratio od početka, od ljeta 1998. kada su pronašli tijelo, i nije odustajao ni kada je prije dvije i pol godine otišao u mirovinu. Zahvaljujući njegovoj upornosti, obitelj Brajko ovaj je tjedan konačno doznala što se dogodilo sa Zlatkom.
TIJELO S JEDNOM CIPELOM, SATOM I BURMOM
Talijanske vlasti nedavno su identificirale tijelo koje je prije 20 godina pronađeno u kanalu i službeno potvrdile kako se radi upravo o nestalom gospodinu Brajku. A identificirati tijelo koje je pronađeno u moru bez odjeće, samo s jednom mornarskom cipelom broj 47, ručnim satom i burmom na prstu u kojoj je bilo ugravirano ‘Caterina’, nije bilo jednostavno.
Prije 20 godina policijska tehnika nije bila sofisticirana. Sartori se sjeća svih detalja potrage koja mu je postala životna opsesija. Obdukcijom tijela, obavljenom prije 20 godina, bilo je potvrđeno tek da je čovjek umro uslijed utapanja. Procijenjeno je da bi se moglo raditi o muškarcu između 30 i 35 godina, no ništa više nije se moglo utvrditi. “Sjećam se da sam faksom, pazite faksom, poslao fotografiju u Interpolovu bazu”, ispričao je Sartori za Livorno Today, prisjećajući se kako unatoč brojnim neuspjesima u utvrđivanju identiteta utopljenika, sve ove godine nije odustajao.
NEUSPJEŠNA POTRAGA DILJEM ITALIJE
Kako je istraga zapinjala, pomoć je tražena i preko talijanske emisije “Tko ga je vidio?”, u kojoj se objavljuju informacije o nestalim osobama. No, budući da se nitko nije javljao s bilo kakvim korisnim podatkom, tijelo je na kraju pokopano na groblju u mjestu Lupi.
Sartori je znao da bi ime ‘Caterina’ i datum ugraviran s unutarnje strane burme morali biti trag do supruge stradalog muškarca. Zato je godinama provjeravao razne datume vjenčanja uz koje se spominjalo upravo to žensko ime. Ni to, međutim, nije dalo rezultata. Poslali su zatim informacije svim većim pomorskim lukama, ali i od njih su stizali samo negativni odgovori.
NEUMORNI INSPEKTOR SARTORI
U ljeto 2016. ovaj policijski načelnik odlazi u mirovinu, ali od potrage ne odustaje. Istražujući dalje, stigao je do portala s imenima nestalih; mogućnost pretraživanja putem interneta ranije nije imao.
Na jednoj takvoj stranici, među podacima o nestalim osobama iz Hrvatske, uočava fotografiju čovjeka koji mu se učinio poznat. Kad je vidio datum njegova nestanka, ponovno je kontaktirao talijanske pomorske vlasti i zatražio usporedbu podataka pronalasku tijela s vremenom nestanka Zlatka Brajka. Bilo je to u siječnju ove godine.
INTERVJU ZA THE WASHINGTON POST
Na internetu je tih dana pronašao i na izjavu što ju je Zlatko Brajko, kao mladi poduzetnik iz Bola, dao za The Washington Post. Američki dnevnik tada je napravio veliku analizu hrvatskog turizma u jeku raspada Jugoslavije i nadolazećeg ratnog vihora. Brajko je u priči predstavljen kao mladi poduzetnik koji je kupio gliser nalik na onog kakvog je u to vrijeme koristio američki predsjednik George Bush. Cilj mu je, kako je planirao, bilo organizirati izletničke ture za njemačke i talijanske turiste. Zato je posudio novac, oko 25 tisuća dolara, ne bi li proširio biznis iznajmljivanja plovila kojim se i ranije bavio.
No to ljeto kad je razgovarao s američkim novinarom, a u pitanju je 1991. godina, bilo je katastrofalno. Nije bilo ni turista ni zarade, žalio se Brajko reporteru Blaineu Hardenu. U ono vrijeme popunjenost bolskih hotela bila je svega 15 posto, a polovina lokalnih restorana i trgovina bila je zatvorena. U nekim dijelovima Hrvatske već su počele prve borbe hrvatskih snaga i pobunjenih Srba.
POSLJEDNJI DETALJI MOZAIKA KOJI JE NEDOSTAJAO
Sartoriju je pak taj podatak o nestalom Zlatku Brajku kao osobi koja je doista često plovila, bio samo još jedan djelić mozaika. “Sada sam konačno zatvorio jednu stranicu svoje karijere. Nisam se mogao pomiriti s činjenicom da je neka obitelj izgubila blisku osobu i da ne zna što joj se dogodilo. U ono vrijeme nije bilo modernih sredstava komunikacije, pa ni ne znam je li tko tražio stradalog čovjeka. Informacije jednostavno nisu dolazile ni do nas.
Kako je ovo bio jedini slučaj koji nisam uspio riješiti, nastavio sam uporno tražiti dalje. Na fotografiji nestale osobe iz Hrvatske zapazio sam rupicu na bradi kakvu je imao taj nepoznati čovjek. Tražio sam da se ponovno provjere otisci prstiju i podaci su se poklopili.
Caterina je bilo ime Zlatkove supruge, inače Talijanke, koja i danas sa sinom, 20-godišnjakom, živi na jugu Italije. Sada se osjećam zaslužan za utvrđivanje imena i prezimena te osobe, iako se zapravo radi o dubinski tužnoj priči”, opisuje Sartori. Zlatko Brajko imao je 34 godine kada je nestao. Jučer mu je konačno objavljena osmrtnica, a burmu koju je nosio, inspektor je poslao njegovoj supruzi.
net.hr
