Otkrio je taj bošnjački prvak rupu u saksiji (u Mostaru) te priznao kako zna da Komšić i njegova stranka frustriraju sve – a ne samo Čovićeve – Hrvate. Ali, čim se vratio kući, počeo je izmišljati novu ministarsku fotelju za DF.
Prije otprilike dvije godine, početkom travnja 2017., Bakir Izetbegović je nakon večere u mostarskom restoranu Romansa, koju je za goste Mostarskog sajma upriličio Dragan Čović, svečano obećao kako će Hrvatima pomoći da konačno izaberu autentične predstavnike u Predsjedništvo BiH i federalni Dom naroda. Uz, doduše, mali uvjet; da se, brate, više ne spominje Herceg Bosna. Udari mu to odmah na apetit.
On ne pije, on to – kako pjeva Dino Merlin – ne smije, pa se nikako ne može kazati da ga je ponijelo vino.
A budući Čović nije organizirao glazbu, tvrditi kako je tadašnjega bošnjačkog člana troglavog bh. rukovodstva ganula kakva pjesma te je onda pao u sevdah i u takvu raspoloženju pružio bratsku ruku, bilo bi netočno; Jer, nije ovom potencijalno povijesnom zgodom zapjevao čak ni jedan od najpopularnijih pjevača s obje strane mitske Drine, laktaški slavuj Mića. Ukratko, Bakirova besa dana je u jednom akademskom, ozbiljnom ozračju.
Bio je Bakir pri (zdravoj) pameti
Nije, dakle, bio Izetbegović II. pod utjecajem nedopustivih sredstava ili, pak, malo opuštenijeg ambijenta kada je iskazao nenadani altruizam spram najmalobrojnijeg i (kao) konstitutivnog naroda. Pa, ipak, tada sam napisao kako je dobro da je ovu svoju, gotovo šokantnu, croatofiliju očitovao pred svjedocima. I to biranim. S Čovićem su, naime, tom zgodom u Romansi rujno vino pili – i Bakiru se čuduli! – Andrej Plenković, Aleksandar Vučić, Filip Vujanović i već rečeno prvi glas Er Esa. Jaka, nedvojbeno, regionalna ekipa.
Jasno kada sam svjedoke spominjao kao sretnu okolnost, mislio sam prije svega na genetiku. Stariji je, naime, Izetbegović svojedobno pošteno priznao kako jedno misli ujutro a (sasvim) nešto drugo poslijepodne… Plašio sam se, eto, da je Sin povukao na Oca. I moj je strah bio opravdan.
Povijest nas, naime, uči kako je temeljna bošnjačka stranka, uz svesrdnu potporu Islamske zajednice u BiH, u listopadu 2018. instalirala zlatnog ljiljana koji se, osvojivši više bošnjačkih glasova i od rođenoga im Šefika Džaferovića, po treći put prometnuo u neautentičnog hrvatskog člana kolektivnog rukovodstva. Toliko, eto, o obećanjima Izetbegovića mlađeg. Sve u svemu – pljunuti (u njega) Babo.
Dragane, sjedi – pet!
A, evo, protekloga je tjedna, zakasnivši dan-dva na Mostarski sajam, esdeaovski lider, nakon sastanka u hadezeovoj Središnjici, dakle na gladan stomak – budući, čini se, Čović ovoga puta nije bio raspoložen za (nikakvu) Romansu, opet evocirao uspomene na Herceg Bosnu. „Danas smo razgovarali o trećem entitetu i teve kanalu Herceg Bosna i zadovoljan sam Čovićevim odgovorima“, ocijenio je mostarski mini summit strogo, ali i pravedno prof. Bakir.
Bit je, međutim, u tomu da mu je domaćin (samo) lijepo rastumačio kako treći entitet može napraviti samo bošnjačka neodgovorna politika prema Hrvatima. A tu su, priznat im se mora, daleko odmaknuli. I oni tzv. lijevi i građanski i osobito ovi – Temeljni (Bošnjaci).
I s toga puta, unatoč navodnome Izetbegovićevu mostarskom zadovoljstvu, ne skreću. Jer, nakon što su (opet) posjednuli bošnjačkoga zeta ispod Brozova portreta u Titinoj 16, sada bi mu – za mirnodopske zasluge – umjesto još jednog ljiljana dali i ministarsku fotelju.
Jasno, o tom fildžanu viška, Čović je s indignacijom odbio govoriti. Evo da ga zato prepričam svojim riječima: Porodili ste maloga Željka, sad ga ljuljajte!
Bijeli dim, ipak!
Ako, međutim, mislite kako sam pretjerao kazavši da je Bakir isti Alija, evo pa čitajte: Mlađi je Izetbegović u (zapadnom) Mostaru detektirao kako je cijeli hrvatski korpus (ne, znači, HDZ BiH ili Hrvatski narodni sabor, Čovićevi, eto, Hrvati…) frustriran Demokratskom frontom i Komšićem te kako se to „ne može gurati pod tepih“.
A onda, dok im je predsjednik u Mostaru pokazivao razumijevanje prema „hrvatskom slučaju“, druga pregovaračka postava u Sarajevu je SNSD-u predložila osnivanje novog ministarstva u Vijeću ministara. Što je, samo na prvu, izazvalo srpsku frustraciju. No ubrzo su se Dodikovi pouzdanici pribrali i mirno im poručili da Komšića zbrinu o svom trošku. K’o i do sada, naime.
Kao što znamo, sredinom ovoga tjedna bošnjački, srpski i hrvatski lider sjest će za pregovarački stol e ne bi li konačno ustrojili Vijeće ministara. Kakvi su izgledi da se iznad Sarajeva ukaže bijeli dim? Dobri… Ali pod uvjetom da Izetbegović shvati što, točnije koga treba gurnuti pod tepih.
Dnevnik.ba
