U ličnosti Gojka Šuška očitovalo se nepokolebljivo jedinstvo hrvatskog nacionalnog bića.Bio je čovjek iznimnih ljudskih kvaliteta i upravljačkih sposobnosti. U svim okolnostima, pogotovo teškim i pogibeljnim, djelovao je snagom duha i značaja te svjedočio činom vjerodostojnog djela.
Nepokolebljiv i neustrašiv, smion, ali razborit i promišljen vitez hrvatski”, tim se riječima prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman oprostio od svog prijatelja i najbližeg suradnika Gojka Šuška. Hrvatski ministar obrane preminuo je nakon teške bolesti 3. svibnja 1998. godine.
Imenovanje za ministra Šušak je preuzeo dužnost ministra obrane Republike Hrvatske 18. rujna 1991., samo dva mjeseca prije pada Vukovara, u okolnostima u kojima je Srbija već okupirala gotovo jednu trećinu hrvatskog teritorija.
Potrebna je bila nezamisliva hrabrost za preuzeti tu dužnost u takvom trenutku, ali Šušak nije mnogo dvojio. U iznimno teškim političkim, vojnim, financijskim okolnostima ministar Šušak ustrojio je Hrvatsku vojsku.
Da cijela stvar bude još teža, cijeli proces osnivanja hrvatskih oružanih snaga događao se dok je Hrvatska bila pod embargom za uvoz oružja. Sudjelovao je u osmišljavanju svih vojnih operacija kojima su se oslobađala okupirana područja Republike Hrvatske omogućujući povratak stotina tisuća hrvatskih prognanika.
Istodobno, Šušak je u svome mandatu osigurao sve preduvjete za ulazak Hrvatske u NATO. “Došao sam ovdje ne samo kao predstavnik SAD-a već i kao prijatelj Gojka Šuška. I moja supruga i ja izražavamo najdublju sućut i sućut naših sunarodnjaka vama, Đurđa, i vašoj djeci, Gojkovoj majci, bratu i sestri. Naše su misli i molitve danas s vama.
Smrt Gojka Šuška nije samo velik gubitak za njegovu obitelj i prijatelje već je to velik gubitak i za Hrvatsku. Ono što je Shakespeare rekao u jednoj svojoj drami o jednom velikom Rimljaninu kažem danas za jednog velikog Hrvata: otišao je čovjek kakva više nećemo vidjeti”, izjavio je William Perry, američki ministar obrane u mandatu Billa Clintona. Ova izjava govori dovoljno o tome kakav je ugled Šušak uživao u međunarodnim krugovima te koliko je bio cijenjen kod svojih kolega koji su dolazili iz najvećih zemalja svijeta.
Treba spomenuti kako se Šušak uključio u formiranje suvremene Republike Hrvatske nakon što je više od 20 godina bio u dijaspori. Uoči poziva za služenje vojnog roka u JNA, 15. kolovoza 1968. odlazi iz tadašnje Jugoslavije. Najprije u Austriju, a potom u Kanadu. Godine 1969. studirao je na Algonqui Collegeu – Bussines and Administration.
U Kanadi je radio razne poslove. Od 1969. do 1972. bio je menadžer u Scott’s Chicken Villa. Od 1972. do 1990. bavio se poduzetništvom. Bio je suvlasnik poduzeća Susak Enterprises, Ltd. i GG Decor and Interior Desing. Bio je društveno angažiran i cijelo vrijeme pratio sve procese koji su bili vezani uz ideju formiranja Republike Hrvatske.
Bio je utemeljitelj i predsjednik Zaklade hrvatskih studija u okviru koje je 1985. prvi put u svijetu uspostavljena katedra za hrvatski jezik na kanadskom sveučilištu Waterloo. Jedan je od osnivača hrvatske katedre na sveučilištu Waterloo. Bio je ravnatelj hrvatske škole u Ottawi od 1985. do 1990. Bio je na čelu Hrvatsko-kanadske kulturne federacije.
Potkraj osamdesetih bio je domaćin Franji Tuđmanu prilikom njegova posjeta Kanadi. U Hrvatsku se vratio u siječnju 1990. Sudionik je prvog Općeg sabora HDZ-a održanog u Zagrebu.
Zanimljiv je i podatak kako je za vrijeme pohađanja Gimnazije u Širokom Brijegu dvije godine sjedio u klupi s generalom Slobodanom Praljkom, kasnijim prvim čovjekom HVO-a.
Riječ je o ljudima koji su svojim postupcima omogućili neovisnost Republike Hrvatske, ali koji su i sudjelovali u stvaranju današnje BiH tako što su je obranili od agresije i spriječili da se na nekoliko lokacija, kao što je Bihać, ponovi srebrenički scenariji. Nažalost, oni koji se prvi trebaju sjetiti tih postupaka, danas pokušavaju prekrojiti povijest.
