Cijeli nogometni svijet još se jednom, opravdano, naklonio argentinskom čarobnjaku Lionelu Messiju koji je bombom sa 28 metara probušio Liverpoolova golmana Alissona Beckera i iz slobodnog udarca postigao gol o kojemu će se pričati i za sto godina.
Međutim, mi smo u Splitu takav gol već vidjeli i o njemu pričamo već sto godina. Bio je to gol nogometnog genijalca Blaža Bake Sliškovića, koji je 6. studenog 1985 u uzvratu drugog kola Kupa UEFA protiv Torina “užga” poljudsku ljepoticu na kojoj se, kao u košnici, natiskalo pedeset tisuća ljudi. U prvoj utakmici u Torinu rezultat je bio 1:1 i Hajduk je imao realne izglede za plasman u treće kolo. I počela je utakmica protiv Torina dobro…
Hajduk je poveo golom Asanovića u 2. minuti, da bi u 15. minuti izjednačio iz jedanaesterca Brazilac Junior. No, taj rezultat na semaforu nije dugo stajao, za to se pobrinuo Baka. Došla je 29. minuta i Poljud je eruptirao poput Vezuva. Na oko 35 metara od gola Silvana Martine, golmana Torina, napravljen je prekršaj i slobodni udarac je odlučio izvesti Baka, a tko bi drugi? Čovjek je namjestio balun, udaljio se nekoliko koraka od njega i potegnuo.
Balun je uletio u lijeve rašlje Martine. Poljud je proključao, a Baka, vjerojatno ni sam svjestan da je pogodio s “pola kilometra”, dao se u trk po terenu. Taj gol “kopirao” je Messi, 34 godine kasnije, s manje udaljenosti i u suprotne rašlje od onih Bakinih. Konačan rezultat 3:1 i prolazak u treće kola Kupa UEFA Hajduku je osigurao Zlatko Vujović iz penala.
To Bakino čudo od gola može se vidjeti na YouTubeu i svjedok je vremena koji pokazuje kako je prije 34 godine nogometnim terenima trčao “Messi prije Messija”.
– Kako se ne bih sjećao tog gola. Mislim da je na Gudelju bio napravljen faul i ja sam uzeo loptu kako bi izveo taj slobodnjak. Do lopte je došao i Aljoša Asanović, htio je pucati jer mu je kao ljevaku možda i bolje odgovarala ta pozicija. Rekao sam mu da pusti mene, imao sam predosječaj da ću pogoditi. I tako sam pucao ja, a Aljoša se malo bio i naljutio na mene zbog toga – kazuje nam Baka.
Kako je na Poljudu jako puhalo, Baka je želio loptu udariti tehnički što je bolje moguće.
– Htio sam izvesti savršen udarac jer sam znao da će lopta biti nošena burom i da joj ne treba velika snaga. Potrebna je bila dobra tehnička izvedba, a ne snaga. Tako je i bilo… Odsjela je u rašlje, a mojoj sreći nije bilo kraja. Bio sam sretan što sam pogodio kako sam zamislio – kazuje Baka.
Za kraj smo ga pitali tko je bolji, Ronaldo ili Messi.
– To je kao da uspoređujete kruške i jabuke, različiti su tipovi igrača. Ali, ako moram birati, rekao bih Messi. Tehnika je na njegovoj strani. Bolje prima loptu i oslobađa je se, bolje izvodi slobodne udarce, bolji mu je pregled igre i dupli pas – kazuje Baka.
Jedan od onih koji je na poljudskom travnjaku te čarobne noći svjedočio čudu od gola bio je Bakin suigrač Branko Miljuš, jedan od najboljih lijevih bekova tog vremena u Europi, koji je među prvima pohitao u zagrljaj da mu čestita.
– Baka je bio toliko napaljen na toj utakmici da me ništa od njega nije moglo iznenaditi. Poslije gotovo svakog treninga je ostajao i vježbao slobodnjake i kornere, nije čudo da je pogodio. Doveo je te udarce do savršenstva. Da je Baka živio spartanski, kako danas žive Messi i Ronaldo, ne bi između njih bilo razlike. Samo, on je bio boemski, uživao u životu i u utakmice bi ulazio sa pedeset-šezdeset posto svojih mogućnosti, dok ova dvojica u svaku ulaze sa 110 posto. Ma, bio je Messi prije Messija – zaključuje Miljuš.
Za kraj napomena, Baka je davao golove i iz kornera…
