“Dvi ribe i dva kumpira” i eto vam tradicionalnog neretvanskog ručka opjevanog u pjesmi Denisa Batinovića Pekme. A takav neretvanski ručak spravit će za tili čas jedanaestogodišnji Petar Šunjić iz Rogotina, najmlađi ribar u dolini Neretve.
Ljubav prema ribolovu naslijedio je od djeda i bake. U obitelji mu se i tetak bavi profesionalnim ribolovom. Uvijek je na vodi. Doslovno od rođenja. S bakom je u trupici išao raditi u polje, brati smokve. Otuda njegova ljubav prema vodi. A kako se slažu škola i ribarenje, pitamo ga.
– Škola mi je dosadna. Jedino volim tjelesni i glazbeni – iskren je Petar, koji više voli veslati i prebirati mreže po jezeru Vlaška negoli gubiti vrijeme u školskim klupama.
Čim dođe iz škole, ostavlja knjige i uskače u lađu, kojom obilazi svoje mreže, koje su nekada pune, nekada prazne, ovisno o ribarskoj sreći. Ulov se često baci na gradela ili ga Petar skuha na brujet, pravi neretvanski, za prste polizati, i u kojemu svi uživaju, a nekada se i zaledi za neki drugi dan.
Kišna avantura
Ribolovom se bavi od svoje pete godine. Ribu lovi i priprema, kuha, prži, peče na gradelima. Ništa mu nije problem. Kad lovi, ni kiša mu ne smeta. Baca mreže i vrše. Fantastično se snalazi u penti.
– Ne bojim vam se ja kiše. Ono tamo su moje mriže – pokazuje nam u daljini mjesto gdje je dan prije bacio mrežu očekujući dobar ulov.
Petar veslom barata kao da ima dvadeset godina. Jezero Vlaška ispred Rogotina njegov je dnevni boravak. A kako se i ne bi dobro snalazio kada je od malih nogu u trupi, koju ga je naučila “voziti” baka Danica.
– On ima veliku volju za to. Sa mnom je išao trupom obrađivati zemlju, nikad nije htio ostati kući – govori nam Danica.
U Rogotinu svatko poznaje Petra. Kada upitate za njega, svi će vam reći:
– To je oni mali šta vata ribu.
U ribolov ide sa svojim prijateljima, koje nismo snimili jer su bili u školi.
Petar nas je dočekao, nestrpljiv hoće li išta naći u mreži i vršama koje je zapeo. Spretno pali pentu, dodaje gas i avantura može početi. Ni kiša koja je uporno rominjala nije ga spriječila da vidi je li se što uhvatilo.
Ekipa Slobodne Dalmacije nije mu baš donijela veliku ribarsku sreću, ali on se nije ljutio. Strpljivo je izvlačio svoju mrežu, u koju su se zapleli ciplići.
Sve sam radi
– Evo ih dva! – sretno je uskliknuo pokazujući nam svoj ulov.
Osim cipola, bude tu i orada, lubina, jegulja rijetko jer ih je sve manje u Neretvi. Petar zna uloviti i sipu. Jednom riječju, svaki dan osigura ručak opjevan na početku priče.
Petar, inače učenik petog razreda osnovne škole, nesumnjivo je najmlađi ribolovac u dolini Neretve. Na to je posebno ponosna njegova baka Danica, koja mu često pripomogne očistiti ulov.
– Ma da vidite kako on to sve sam radi. Ja, ako imam vremena, očistim mu, ali nije to potreba. Neki je dan isfiletirao cipola. Ispržio ga i još pomfrit napravio. Pravi ručak njemu i bratu koji je srednjoškolac, ali potpuna suprotnost od Petra. Ne zanima ga ribolov – govori ponosna baka.
A Petar se ne ljuti kada ga ne posluži ribarska sreća i kad je mreža prazna. Strpljivo obilazi svoje pošte. Ako nema jegulje, tu je orada, lubin, dostojna zamjena.
Kad zasvira mandolina
– Najviše hvatam orade, lubine i cipole. U vršu stavim kruha pa se riba namami unutra – kazuje nam Petar.
Petar uživa vani, voli jezero Vlašku, voli lađu i veslo. Dok njegovi vršnjaci sjede u kući i bulje u ekran od mobitela i tableta, njegova strast je ribolov. Za sve ima vremena, za školu, ribolov i glazbu. Glazba mu je na drugom mjestu, odmah iza ribolova. Svira mandolinu i nestrpljivo očekuje nastup u crkvi kada se bude slavila prva pričest. Vrlo dobar je učenik.
Što će biti kad odraste, pitamo Petra, kojega je naše izravno pitanje malo i zbunilo.
– Kuhar – odmah nam je ispalio. – Znam praviti i palačinke – pohvalio nam se.
S tim se složila i baka Danica.
– Voli kuhati. Vidjet ćemo kako će to sve biti kasnije – kaže Danica.
Možda je on budući masterchef, dodajemo, ali malac se ne da zbuniti. Vješto čisti uhvaćene cipole, koji će završiti na gradelima.
Slobodna Dalmacija
