Goran Ivanišević je na današnji dan prije točno 18 godina osvojio Wimbledon. Na zalasku karijere, kada nitko nije očekivao, Goran je zasjao. Toliko se namučio tijekom svoje igračke karijere, ali nikako nije uspio podići Grand Slam trofej. Njegove su proslave i suze te godine obišle svijet, a ono što je Goran prikazao ulazi u povijest bijelog sporta. Ipak, jedan videoisječak ostao je nezapažen svih ovih godina. Rijetko viđamo da glavni sudac navija za jednog od igrača. Dogodilo se to baš Goranu. Tko bi ga krivio…
29-godišnji Goran Ivanišević posustajao je u brojnim pokušajima da osvoji Wimbledon. Uvijek bi čestitao uplakanim protivnicima na kraju meča koji su pustili suze radosnice nakon što bi podignuli trofej Goranu ispred očiju. Činili su to Andre Agassi 1992. te Pete Sampras 1994. i 1998. godine.
Goranu nikako nisu išle te parne ‘wimbledonske’ godine. Pomalo je već i sportska javnost; hrvatska, a i ona šira, presudila hrvatskom tenisaču i nitko mu nije davao šanse. Te 2001. godine dobio je ‘wild card’ za turnir i kako su Englezi to najbolje prenijeli: ‘Goran puts wild into wild card’. 125. na ATP ljestvici, na zalasku svoje karijere, odlučio je dati jedan od svojih posljednjih doprinosa na najprestižnijem teniskom natjecanju na svijetu, piše u svom osvrtu direktno.hr.
I Goran je uistinu u svojim mečevima bio divlji. Nanizao je Fredrika Jonssona u prvom kolu, potom Carlosa Moyu, Andyja Roddicka, Grega Rusedskog, Marata Safina, Tima Henmana i dočekao u finalu Australca Patricka Raftera.
Finale, jedinstveno u povijesti Wimbledona, igrali su Rafter i Ivanišević. Igralo se u ponedjeljak nakon što je polufinale protiv Henmana igrao čak tri dana. Goran se poigravao s našim živcima pa je nakon prvog dobivenog seta od 6-3 drugi izgubio 3-6. Sličan scenarij dogodio se i u sljedeća dva seta. Treći set ponovno je uzeo sa 6-3, a četvrti izgubio s 2-6 i čak dva izgubljena servisa u setu.
Prilično poljuljan u tom zadnjem setu, Goran je ipak uspio uzeti Rafteru servis pri rezultatu 7-7. Goran je poveo 8-7, otišao na odmor i pripremao svoj servis-gem. To je bio, u perspektivi hrvatskih navijača, najduži teniski gem ikada odigran. Goran bi napucavao loptice u aut nakon osvojene prednosti, u mrežu, radio nepotrebne dvostruke pogreške i svima nam kidao živce. Posebno neobičan prizor dogodio se pri rezultatu 8-7 i 40-40, kada je Rafterova skraćena lopta završila nekoliko centimetara pored lijeve, bliže, bočne linije. Goran je u tom trenutku kleknuo, sklopio reket s rukama i molio se, a malo tko je uočio glavnog suca u pozadini koji svojom desnom rukom navija jer je Goran osvojio taj izuzetno važan poen. Pogledajte taj trenutak u videu, na vremenskoj oznaci 3:46.
Na kraju, Ivaniševićev servis s prednost strane, unutarnja rotacija lopte došla je Rafteru na prilično jednostavan forhend i loptica je završila u mreži. Goran je na nevjerojatan način osvojio Wimbledon, ispisao tenisku povijest i postao prvi Hrvat na tom mjestu.
Danas je Goranov uspjeh doživio punoljetnost. Mnogi teniski fanovi danas reći će da je to jedno od najboljih finala ikada u Wimbledonu. U najmanju ruku, bilo je nevjerojatno, nezapamćeno i povijesno.
Dnevnik.ba
