Namjerno smo njih pustili prve da izađu na zagrijavanje, kad smo im kasnije prije početka utakmice vidjeli face, znali smo da im nije svejedno, već u tunelu svi su bili blijedi, kaže Prosinečki
Odigrao sam u karijeri puno velikih utakmica, ali to je sigurno jedna od najdražih, najvećih i najvažnijih, kaže nam Robert Prosinečki.
Žuti se u ljeto 1997. godine vratio u Dinamo (tadašnju Croatiju) i prvu je europsku utakmicu u Maksimiru igrao protiv Partizana. Tko bi zaboravio 30. srpnja 1997. Srpski prvak je došao u Zagreb u pretkolu Lige prvaka je branio 1-0 iz prve utakmice. Iz prve utakmice u kojoj je također trebao stradati. Nije stradao na svojem stadionu, ali zato je u Maksimiru. Pukla je petarda pred 40.000 gledatelja.
– Zar je već prošlo toliko godina – pita se Veliki Žuti i nastavlja:
– To je najbolji ambijent koji sam doživio. Na nama je bio veliki pritisak, ali u takvom fenomenalnom ambijentu jednostavno nismo mogli zakazati. Odmah smo na startu utakmice pokazali tko je gazda na terenu.
Prosinečki je bio samo jedan od 11 Dinamovih heroja toga dana. Marijan Vlak, tadašnji trener, s odmakom od 22 godine govori da je to momčad koja bi u skupini Lige prvaka itekako imala što za reći.
Doista, bio je to odličan sastav. Na golu Ladić, u obrani Šarić, Šimić, Jurić, Krznar. U veznom redu Jurčić, Mujčin, Marić i Prosinečki, te u napadu Cvitanović i Viduka. S klupe su u nastavku uški Petrović, Brlenić i Tomas. Dinamo je poveo u 12. minuti, zabio je Silvio Marić, a do poluvremena je već bilo 4-0. Marić je ukupno (5-0) zabio dva, baš kao i Igor Cvitanović , a jednoga je dodao Mark Viduka.
– Kako su to samo lijepa sjećanja. Kakav ambijent, kakve emocije na terenu i na tribinama. Namjerno smo njih pustili prve da izađu na zagrijavanje, kad smo im kasnije prije početka utakmice vidjeli face, znali smo da im nije svejedno – govori Igor Cvitanović.
Imali su igrači Partizana uplašeni izraz lica i Dinamo je odmah to iskoristio.
– Nismo mogli dočekati da utakmica krene. Čim je sudac dao znak, krenuli smo agresivno. Golovi koje sam zabio sigurno su mi najdraži u karijeri – rekao je Cvitanović, koji se dobro sjeća i penala kojega je za Partizan svirao francuski sudac Gilles Veissiere. Bilo je to kod rezultata 3-0 u prvome poluvremenu. Francuz je svojom odlukom sve šokirao.
– Vraćao sam se puno puta na tu situaciju. Kasnije sam u snimci skužio da je on pokazao da je Viduka povlačio igrača Partizana. Svirao im je penal, ali smo mi na golu imali Ladića – kaže Cvita.
Dražen Ladić sjajno je obranio penal Dejanu Vukičeviću . I ne samo penal, sjajno je obranio i odbijenu loptu. Imao je Ladić svoj dan. Ivica Kralj je samo vadio lopte iz svoje mreže, a Ladić je briljirao. Bile su to dvije obrane za povijest. U kolovozu 2005. godine smo se u Širokom Brijegu susreli s Dejanom Vukičevićem. On je tada bio trener Zete koja je u Europi igrala protiv Širokog Brijega. Izgubio je na Pecari, a poslije utakmice smo Vukičevića “bocnuli“ da mu očito ne ide protiv Hrvata i hrvatskih klubova.
– Kako to mislite? – upitao nas je.
– Pa lijepo. Danas ste izgubili od Širokog Brijega, a prije osam godina ste u Zagrebu primili pet komada od Dinama. Promašili ste penal i zicer nakon toga – odgovorili smo Vukičeviću.
Pogledao nas je i rekao:
– Nisi me trebao na to podsjećati. Bolna je to uspomena.
Za njega bolna, a za Gocu Jurića jedna od najljepših.
– Tada nisam trebao u svlačionici vikati ‘Ajmooooo’ – smije se Goca i dodaje:
– Adrenalin je ionako bio visok. Znali smo što ta utakmica znači navijačima Dinama, ljudima u Hrvatskoj, Hrvatima uopće.
Obrana na čelu s Gocom jednostavno je bila neprobojna.
– Bili smo nervozni prije početka. Nismo smjeli razočarati sve te ljude i pokojnog predsjednika. Naravno da smo poslije utakmice išli na večeru i na primanje kod Franje Tuđmana. I ne samo tada, već više puta – kaže nam legendarni Goran Jurić.
Kruno Jurčić se na ovu temu odmah se otvorio.
– Pa mi smo i u Beogradu trebali pobijediti. Promašili smo pet-šest zicera i primili smo gol u završnici. Kad smo se vraćali u Zagreb, znali smo da ćemo ih pregaziti. Jednostavno smo bili čvršći, jači, odrasliji. Nije to bila samo nogometna utakmica, bilo je to više od nogometa i nikad neću zaboraviti taj dan u Maksimiru – rekao nam jeKruno Jurčić.
I on se dobro sjeća lica igrača Partizana u tunelu.
– Bili su blijedi. Znali smo da to trebamo iskoristiti i sve riješiti u prvih pola sata. Sjećam se da smo bili u karanteni u Zagorju, a kad smo se vozili u Zagreb, ispred nas je bio auto s transparentom na kojemu je pisalo 5-0. Eto, i ti su ljudi znali kako ćemo razbiti Partizan – smije se Jurčić.
Bio je to dan kojega nijedan navijač Dinama nikad neće zaboraviti. Dan za povijest. Plavi dan.
