Naslovnica Sport Na današnji dan 1997. godine: Dinamo-Partizan 5:0

Na današnji dan 1997. godine: Dinamo-Partizan 5:0

Namjerno smo njih pustili prve da izađu na zagrijavanje, kad smo im kasnije prije početka utakmice vidjeli face, znali smo da im nije svejedno, već u tunelu svi su bili blijedi, kaže Prosinečki

Odigrao sam u karijeri puno velikih utakmica, ali to je sigurno jedna od najdražih, najvećih i najvažnijih, kaže nam Robert Prosinečki.

Žuti se u ljeto 1997. godine vratio u Dinamo (tadašnju Croatiju) i prvu je europsku utakmicu u Maksimiru igrao protiv Partizana. Tko bi zaboravio 30. srpnja 1997. Srpski prvak je došao u Zagreb u pretkolu Lige prvaka je branio 1-0 iz prve utakmice. Iz prve utakmice u kojoj je također trebao stradati. Nije stradao na svojem stadionu, ali zato je u Maksimiru. Pukla je petarda pred 40.000 gledatelja.

– Zar je već prošlo toliko godina – pita se Veliki Žuti i nastavlja:

– To je najbolji ambijent koji sam doživio. Na nama je bio veliki pritisak, ali u takvom fenomenalnom ambijentu jednostavno nismo mogli zakazati. Odmah smo na startu utakmice pokazali tko je gazda na terenu.

Robert Belošević/PIXSELL | Autor: Robert Belošević/PIXSELLfoto: Robert Belošević/PIXSELL

Prosinečki je bio samo jedan od 11 Dinamovih heroja toga dana. Marijan Vlak, tadašnji trener, s odmakom od 22 godine govori da je to momčad koja bi u skupini Lige prvaka itekako imala što za reći.

Doista, bio je to odličan sastav. Na golu Ladić, u obrani Šarić, Šimić, Jurić, Krznar. U veznom redu Jurčić, Mujčin, Marić i Prosinečki, te u napadu Cvitanović i Viduka. S klupe su u nastavku uški Petrović, Brlenić i Tomas. Dinamo je poveo u 12. minuti, zabio je Silvio Marić, a do poluvremena je već bilo 4-0. Marić je ukupno (5-0) zabio dva, baš kao i Igor Cvitanović , a jednoga je dodao Mark Viduka.

– Kako su to samo lijepa sjećanja. Kakav ambijent, kakve emocije na terenu i na tribinama. Namjerno smo njih pustili prve da izađu na zagrijavanje, kad smo im kasnije prije početka utakmice vidjeli face, znali smo da im nije svejedno – govori Igor Cvitanović.

Robert Belošević/PIXSELL | Autor: Robert Belošević/PIXSELLfoto: Robert Belošević/PIXSELL

Imali su igrači Partizana uplašeni izraz lica i Dinamo je odmah to iskoristio.

– Nismo mogli dočekati da utakmica krene. Čim je sudac dao znak, krenuli smo agresivno. Golovi koje sam zabio sigurno su mi najdraži u karijeri – rekao je Cvitanović, koji se dobro sjeća i penala kojega je za Partizan svirao francuski sudac Gilles Veissiere. Bilo je to kod rezultata 3-0 u prvome poluvremenu. Francuz je svojom odlukom sve šokirao.

– Vraćao sam se puno puta na tu situaciju. Kasnije sam u snimci skužio da je on pokazao da je Viduka povlačio igrača Partizana. Svirao im je penal, ali smo mi na golu imali Ladića – kaže Cvita.

Robert Belošević/PIXSELL | Autor: Robert Belošević/PIXSELLfoto: Robert Belošević/PIXSELL

Dražen Ladić sjajno je obranio penal Dejanu Vukičeviću . I ne samo penal, sjajno je obranio i odbijenu loptu. Imao je Ladić svoj dan. Ivica Kralj je samo vadio lopte iz svoje mreže, a Ladić je briljirao. Bile su to dvije obrane za povijest. U kolovozu 2005. godine smo se u Širokom Brijegu susreli s Dejanom Vukičevićem. On je tada bio trener Zete koja je u Europi igrala protiv Širokog Brijega. Izgubio je na Pecari, a poslije utakmice smo Vukičevića “bocnuli“ da mu očito ne ide protiv Hrvata i hrvatskih klubova.

– Kako to mislite? – upitao nas je.

– Pa lijepo. Danas ste izgubili od Širokog Brijega, a prije osam godina ste u Zagrebu primili pet komada od Dinama. Promašili ste penal i zicer nakon toga – odgovorili smo Vukičeviću.

Pogledao nas je i rekao:

– Nisi me trebao na to podsjećati. Bolna je to uspomena.

Robert Belošević/PIXSELL | Autor: Robert Belošević/PIXSELLfoto: Robert Belošević/PIXSELL

Za njega bolna, a za Gocu Jurića jedna od najljepših.

– Tada nisam trebao u svlačionici vikati ‘Ajmooooo’ – smije se Goca i dodaje:

– Adrenalin je ionako bio visok. Znali smo što ta utakmica znači navijačima Dinama, ljudima u Hrvatskoj, Hrvatima uopće.

Obrana na čelu s Gocom jednostavno je bila neprobojna.

– Bili smo nervozni prije početka. Nismo smjeli razočarati sve te ljude i pokojnog predsjednika. Naravno da smo poslije utakmice išli na večeru i na primanje kod Franje Tuđmana. I ne samo tada, već više puta – kaže nam legendarni Goran Jurić.

Robert Belošević/PIXSELL | Autor: Robert Belošević/PIXSELLfoto: Robert Belošević/PIXSELL

Kruno Jurčić se na ovu temu odmah se otvorio.

– Pa mi smo i u Beogradu trebali pobijediti. Promašili smo pet-šest zicera i primili smo gol u završnici. Kad smo se vraćali u Zagreb, znali smo da ćemo ih pregaziti. Jednostavno smo bili čvršći, jači, odrasliji. Nije to bila samo nogometna utakmica, bilo je to više od nogometa i nikad neću zaboraviti taj dan u Maksimiru – rekao nam jeKruno Jurčić.

I on se dobro sjeća lica igrača Partizana u tunelu.

– Bili su blijedi. Znali smo da to trebamo iskoristiti i sve riješiti u prvih pola sata. Sjećam se da smo bili u karanteni u Zagorju, a kad smo se vozili u Zagreb, ispred nas je bio auto s transparentom na kojemu je pisalo 5-0. Eto, i ti su ljudi znali kako ćemo razbiti Partizan – smije se Jurčić.

Bio je to dan kojega nijedan navijač Dinama nikad neće zaboraviti. Dan za povijest. Plavi dan.

Robert Belošević/PIXSELL | Autor: Robert Belošević/PIXSELLfoto: Robert Belošević/PIXSELL