O izjavama patrijarha Ireneja pisali su u više navrata hrvatski katolički i ini mediji posljednjih godina. Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila, upozorio je 2017. da je patrijarh Irinej uvrijedio vodstvo Katoličke Crkve u Hrvatskoj te da tada pohodom u Republiku Hrvatsku nije nimalo pridonio ni ekumenskomu zbližavanju hrvatskih katolika i srpskih pravoslavaca, ni u Hrvatskoj ni općenito, a ni boljemu razumijevanju Hrvata i Srba na ljudskom i međunacionalnom planu.
Patrijarh Irinej tada je na bogoslužju u Šibeniku obraćajući se pravoslavnim vjernicima uputio izravnu poruku katolicima, osobito katoličkomu episkopatu. Patrijarh je zapravo izrekao tešku neistinu o hrvatskim katolicima i katoličkim biskupima, a pred televizijskim kamerama nakon bogoslužja, doslovno je rekao: “Ni jedna riječ sa vrha, od biskupa nije čuvena da se izmiri taj narod, da prestane zlo. A narod hrvatski sluša svoje biskupe i svećenike i otuda je vrlo važno da čujemo riječ: dosta je bilo.”
Patrijarh Irenej još je 2017. između ostalog rekao: “Vapaj ovog naroda čuo se od neba, ali ga nadbiskup zagrebački nije čuo. Tri do četiri godine taj je vapaj dolazio odavde, ali ne i do onih koji su trebali ga čuti, a ako i jesu, pravili su se da ga ne čuju”, piše bitno.net
Na Bitno.netu Marilena Babić izdvojila je i ostale izjave patrijarha Ireneja o Stepincu i Rimokatoličkoj crkvi u članku pod naslovom Zašto srpskom patrijarhu Ireneju smeta Stepinac?
Na drugoj strani, papa Franjo je na povratku s trodnevnog posjeta Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji pojasnio zašto je formirao povjerenstvo koje bi trebalo proučiti prijedlog o proglašenju kardinala Alojzija Stepinca. Papa je rekao je da je “Stepinac bio krepostan čovjek, stoga ga je Crkva proglasila blaženim”, a u nastavku je pohvalio i patrijarha Irineja, poglavara Srpske pravoslavne crkve.
U jednom trenutku u procesu kanonizacije postoje nejasne točke, povijesne točke. Molio sam se, promišljao sam to, tražio sam savjete i vidio da trebam zatražiti pomoć Irineja. On je velik patrijarh. Irinej je pomogao, napravili smo zajedničko povijesno povjerenstvo i surađivali smo. I Irineju i meni jedini je interes istina. I da ne pogriješimo. Čemu bi služilo proglašenje sveca ako tu istina nije jasna? Nikomu to ne bi služilo”, rekao je papa Franjo.
Te papine riječi izazvale su među hrvatskim građanima brojne reakcije. Naime, Hrvati su, a posebno katolici, relativno dobro upoznati sa stavovima patrijarha SPC-a Ireneja o kardinalu Stepincu i Katoličkoj crkvi. Te Irenejove izjave, može se slobodno reći, prema donjim primjerima i riječina samog Ireneja o Stepincu su više nego skandalozne i spadaju gotovo u govor mržnje. Zato pitati patrijarha Ireneja o svetosti Stepinca, prema samim riječima Ireneja (vidi dolje), je pomalo smiješno.
Ova izjava Ireneja naišla je i na reakciju u Crkve u Hrvata: prvi se oglasio biskup Želimir Puljić, pa Antun Šunjić, a onda i mnogi svećenici kao i dr. Juraj Batelja koji vodi kauzu za proglašenje Stepinca svetim i mnogi drugi koji su primili ove izjave sa osjećajem sablazni i ogorčenosti.
Prisjetimo se skandaloznih izjava što ih je patrijarh Irenej izgovorio:
Patrijarh Irenej ocrnjuje bl. Stepinca (2017.) – “Nadbiskup Stepinac nije čuo plač i lelek 50.000 srpske djece iz Jasenovca”
Patrijarh Irenej optužuje katolike (2019.) – Zločine su radili oni koji su trebali širiti Evanđelje
Patrijarh Irenej o Oluji – Srbi su stradali od braće kršćana i nebo se toga stidi
Patrijarh Irenej (2019.) – Srbima je danas teže u Crnoj Gori nego što je bilo u NDH
Patrijarh Irenej u Kistanjama – I mi smo činili zlo, ali mnogo manje nego Hrvati nama
Patrijarh prima ratnog zločinca i četnika Vojislava Šešelja
‘Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš’
Za kraj, spomenut ćemo samo dvoje svetaca Srpske pravoslavne crkve. Milorada Vukojičića i Nikolaja Velimirovića.
Milorad Vukojičić (1917. – 1945.), zvani pop Maca ili pop Koljač, bio je crnogorski pop SPC-a, vođa četničke crne trojke u Drugom svjetskom ratu. Nakon rata osuđen je na smrt i pogubljen. Proglašen je za svetca Srpske pravoslavne crkve 2005. godine.
Nikolaj Velimirović (1881. – 1956.) bio je episkop Srpske pravoslavne crkve, krišćanski teolog i srpsko-nacionalistički ideolog. Osnivač je desničarske političke ideologije svetosavskog nacionalizma. Smatra se duhovnim inspiratorom Ljotićeve organizacije ZBOR. Često je kritiziran zbog antisemitskih stavova. Osobno ima visoko Hitlerovo odličje za njegovu podršku protiv Židova u Srbiji. Velimirovića je SPC proglasila svojim svetcem 2003. godine u Beogradu i od tada ga slavi kao svetog Nikolaja Žičkog.
Kritičari Nikolaja Velimirovića najviše mu predbacuju pokušaj usporedbe djela Svetog Save i Adolfa Hitlera, kao i antisemitizam. Na to je ukazivao i srbijanski književnik i publicist Mirko Dorđević. Velimirović je 1935. godine “uputio takve pohvale Hitleru u predavanjima na Kolarčevom sveučilištu, kakve mu je, ja ovo zasigurno tvrdim, malo tko uputio za života. Usporedio ga je sa Svetim Savom, pri čemu je Hitler ispao veći od Svetog Save, jer, navodno, on tek danas razumije veliku ideju Svetog Save, a to je navodno nekakav kršćanski nacionalizam”, upozorio je Đorđević.
Srpska pravoslavna crkva tijekom Drugog svjetskog rata
Kako se ponašala Srpska pravoslavna crkva tijekom Drugog svjetskog rata? Nikad se od nje nije čula ni riječ osude genocida, žutih vrpci, logora, rasizma, dokumentirala je to povjesničarka Ljubica Štefan. Predstavnici Svetog sinoda su odmah po dolasku Nijemaca otišli na poklonjenje njemačkom vojnom zapovjedniku i izjavili, prvo pismeno u tisku, zatim usmeno u posjetu, i ovo: “Sveti Arhijerejski Sinod će lojalno izvršavati zakone i naredbe okupatorskih i zemaljskih vlasti i uticaće preko svojih organa na potpuno odrzanje reda, mira i pokornosti”. Arhijereji su do kraja ostali vjerni tom svom obećanju, kao što nikad nisu prekršili ni riječ datu “ocu Srbije” generalu Milanu Nediću da će “Srpska pravoslavna crkva u duhu tradicija svetosavskog pravoslavlja nastaviti da se bori na njegovoj strani”.
Nije uopće poznato da je itko od pravoslavnih svećenika u Srbiji spasio ma i jednog Židova ili bar to pokušao, ali su neki od njih nerijetko u svojim propovijedima otvoreno izražavali antisemitske stavove, huškajući tako svoju pastvu protiv Židova, upozorio jeprof. dr. sc. Batelja.
A mitropolit Josif, kao poglavar srpske crkve, u ratno vrijeme mirno je stavio svoj potpis ispod naredbe da je Židovima zabranjen prijelaz u pravoslavnu vjeru, iako bi to za njih bila slamka spasa.
Tri episkopa prvi su stavili svoje potpise na “Apel srpskom narodu”, kojim intelektualna elita Srbije, njih preko 500, u kolovozu 1941. godine javno izražava podršku okupatorima i kvislinzima, što je jedinstveni slučaj u Europi u tom ratnom vihoru.
Narod.hr
