Jose Maniyangat, svećenik i župnik župe svete Katarine Sijenske na Floridi proglašen je mrtvim, bio odveden u pakao, čistilište i raj, nakon čega je čudesno oživio. Danas svijetu svjedoči svoju priču, ovo je njegov iskaz:
Rođen sam 16. srpnja 1949. godine u Kerali u Indiji kao sin roditelja, Josipa i Terezije Maniyangat. Najstariji sam od sedmero djece. U dobi od četrnaest godina, ušao sam sjemenište sv. Marie u Thiruvalli i započeo studij svećeništva. Četiri godine kasnije, otišao sam u glavno papinsko sjemenište sv. Josipa u Kerali nastaviti svoju svećeničku formaciju. Nakon završetka sedam godina filozofije i teologije, bio sam zaređen za svećenika 1. siječnja 1975. te sam služio kao misionar u biskupiji Thiruvalla.
U nedjelju 14. travnja 1985. godine, na Blagdan Božanskog Milosrđa, išao sam slaviti svetu misu u crkvi u sjevernom dijelu Kerale, kad sam imao fatalnu nesreću. Jurio sam motociklom kad me udario džip kojim je upravljao čovjek koji je išao s neke hindu proslave. Udarac je bio u glavu i hitno sam prevezen u bolnicu. Na putu do bolnice, moja duša izašla je iz mog tijela i iskusio sam smrt. Odmah sam upoznao anđela čuvara. Vidio sam svoje tijelo i ljude koji su me nosili u bolnicu. Čuo sam ih kako plaču i mole za mene. U ovom trenutku moj anđeo mi je rekao: Ja ću te odvesti u raj, Gospodin te želi vidjeti i razgovarati s tobom. Također je rekao da mi želi pokazati i pakao i čistilište.
Odlazak u pakao
Anđeo me odveo u pakao. To je bio grozan prizor. Vidio sam sotonu i zloduhe u neprestanoj vatri od oko 2 tisuće Celzijusa. Vidio sam crve koji puze i ljude koji vrište i bore se. Neke su mučili demoni. Anđeo mi je rekao da su sve te patnje ovdje zbog nepokajanih smrtnih grijeha. Shvatio sam da postoji sedam stupnjeva patnje ili razina prema broju i vrsti smrtnih grijeha počinjenih u njihovim zemaljskim životima. Duše izgledaju vrlo ružno, okrutno i strašno. To je bio strašan doživljaj. Vidio sam ljude koje sam znao, ali ne smijem otkriti njihov identitet. Grijesi koji su ih osudili su uglavnom pobačaj, homoseksualnost, eutanazija, mržnja, neopraštanje i svetogrđe. Anđeo mi je rekao da bi sve te duše izbjegle pakao i bile u čistilištu, samo da su se pokajale za svoje grijehe. Također, shvatio sam da se neki ljudi, koji se pokaju na zemlji za te grijehe, mogu pročistiti i na zemlji kroz patnju. Tako mogu izbjeći čistilište i idu ravno u raj. Iznenadio sam se kad sam vidio u paklu svećenika i biskupa, koje nisam očekivao vidjeti. Mnogi ljudi su tamo bili jer su zavedeni lažnim učenjem i lošim primjerom.
Sljedeća postaja čistilište
Nakon posjete paklu, moj anđeo čuvar odveo me u čistilište. Ovdje također postoji sedam stupnjeva patnje i oganj neugasivi. Ali, to je daleko manje intenzivno nego pakao i u njemu nije bilo svađe i borbe. Glavna patnja tih duša je njihova odvojenost od Boga. Neki od onih koji su u čistilištu počinili su brojne smrtne grijehe, ali su pomireni s Bogom prije njihove smrti. Iako su ove duše u trpljenju, oni uživaju mir i znanje da će se jednog dana s Bogom gledati licem u lice. Imao sam priliku komunicirati s dušama u čistilištu. Tražili su me da se molim za njih i da kažem ljudima da mole za njih, tako da mogu ići u nebo. Kada molimo za ove duše, dobivamo njihovu zahvalnosti, a kad uđu u nebo oni mole za nas i naši su zagovornici.
Teško mi je opisati kako je lijep moj anđeo čuvar. On je blistav i sjajan. On je moj stalni pratilac i pomaže mi u svim mojim službama, a posebno u službi ozdravljenja. Sad doživljavam svugdje njegovu prisutnost i zahvalan sam za njegovu zaštitu u svakodnevnom životu.
Na kraju, Nebo
Kroz veliki bijeli i sjajan tunel moj anđeo otpratio me i do neba. Nikada prije nisam doživio takav mir i radost u životu. Odmah se nebo otvorio i čuo sam najljepšu glazbu koju ne mogu opisati riječima. Anđeli su pjevali i slavili Boga. Vidio sam svete, posebno Gospu i sv. Josipa i mnoge svete biskupe i svećenike koji su sjajili kao zvijezde. A kad sam se pojavio pred Gospodinom, Isus mi je rekao: Želim da se vratiš u svijet. U svom drugom životu bit ćeš moj instrument mira i ozdravljanja mog naroda. Hodat ćeš po stranoj zemlji i govoriti strani jezik. Sve je moguće mojom milošću.
Nakon ovih riječi Blažena majka mi je rekla: Što god da trebaš učiniti, ja ću ti pomoći u tvojoj službi.
Riječima ne mogu izraziti ljepotu neba. Tu ćemo naći toliku mir i sreću koja premašuje našu maštu milijun puta. Naš Gospodin je daleko ljepši od bilo koje slike koju možemo vidjeti. Lice mu je blistavo i svijetlo ljepše od tisuću sunca. Slike koje vidimo u svijetu samo su sjena Njegova veličanstva. A Gospa uz Isusa….bila je tako lijepa i blistava. Niti jedna slika koju smo vidjeli u ovom svijetu ne može se usporediti s njenom stvarnom ljepotom.
Želim da znate da je nebo naš pravi dom. Svi smo stvoreni za nebo da zauvijek uživamo u prisustvu našeg Boga. Zato sam i poslan natrag u svijet sa svojim anđelom da vam to kažem.
Duša se vraća u tijelo – čudo
Cijelo to vrijeme moje je tijelo bilo u bolnici, liječnik je učinio sve što je mogao i bio sam proglašen mrtvim. Uzrok smrti bilo je krvarenje. Moja obitelj je obaviještena, a budući da su bili daleko, bolničko osoblje me htjelo preseliti u mrtvačnicu. Budući da bolnica nije imala klimu bili su zabrinuti da će se moje tijelo početi brzo raspadati. Dok su me vozili u mrtvačnicu moja duša vratila se u tijelo. Osjetio sam snažnu bol zbog tolikih rana i slomljenih kostiju. Počeo sam vrištati, a tad su se svi oko mene uplašili i pobjegli. Jedan od osoblja došao je do liječnika i rekao: mrtvo tijelo vrišti.
Liječnik me pregledao o otkrio da sam živ. Zatim je vikao: Otac je živ, ovo je čudo.
Prevezli su me natrag u bolnicu, dali transfuziju te sam išao na operaciju popravljanja slomljenih kostiju. Operirali su mi čeljust, rebra, zdjelicu, kosti, zglobove i desnu nogu. Nakon dva mjeseca bio sam pušten iz bolnice s vijesti da više nikad neću hodati. Na to sam samo rekao doktoru: Gospodin koji mi je dao život natrag i poslao me nazad u svijet će me izliječiti. Kod kuće, svi su molili za čudo.
Jednog dana osjetio sam izvanrednu bol u predjelu zdjelice. Nakon kratkog vremena bol je nestala i jasno sam čuo glas: Ti si ozdravio, ustani i hodaj! Osjetio sam mir i ozdravljenje, snagu u mom tijelu. Odmah sam ustao i otišao zahvaliti Bogu, a zatim i liječniku. Kad sam došao do liječnika on je bio izvan sebe te mi rekao: Vaš Bog je pravi Bog. Moram slijediti vađeg Boga. Liječnik je naime, bio hindus koji me nakon ovog čuda zamolio da ga upoznam s mojim Bogom. Nakon proučavanja katoličke vjere krstio sam ga i on je postao katolik.
Ubrzo sam poslan u SAD kao misionar, a trenutno sam župnik župe sv. Katarine Sijenske u Floridi, na stranoj zemlji i služim se stranim jezikom, kako je Gospodin i najavio!
Slava Isusu!
