Goran Popović (25) iz Mostara za svega nekoliko dana otići će iz rodnog grada na studij umjetnosti u Sjedinjene Države. Time će postati još jedna mlada osoba iz Bosne i Hercegovine, prisiljena da ode van granica svoje zemlje, kako bi mogla ostvariti svoje težnje i snove.
Ovaj Mostarac diplomirani je profesor engleskog jezika, bez stalnog zaposlenja. Trinaestog rujna leti za New York, gdje će, kako se nada, konačno početi ostvarivati svoj san još iz dječačkih dana da se bavi umjetnošću.
Popović, naime, objavljuje na Instagramu, gdje mu se već neko vrijeme nudila sponzorirana objava Američke akademije dramskih umjetnosti (The American Academy of Dramatic Arts) iz New Yorka.
“I kliknuo sam da vidim šta je. Vidio sam da se može aplicirati, vidio sam da je besplatna prijava i prijavio se, potpuno onako, kako da kažem, ‘hladno’, bez ikakvog očekivanja. U to mi je odobrena prijava, u roku od dva tjedna i onda, za mjesec dana, tražili su da odaberete koju ćete audiciju”, priča Goran Popović u razgovoru za Radio Slobodna Europa (RSE).
Kaže da je tako, praktično, škola našla njega. Tim prije što mu, unazad nekoliko godina, u Bosni i Hercegovini nije pošlo za rukom da upiše ono što želi.
Nakon što je skoro šest godina bio član Mostarskog teatra mladih, po završetku srednje škole, 2012. godine, prijavio se na Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje je, kaže, upao u uži krug i prošao sve prijemne ispite.
“I na kraju su mi rekli da nisam primljen, da me nemaju šta naučiti, to jest da sam pokazao dovoljno znanja za njihovu akademiju, što je meni u to vrijeme bilo grozno za čuti. Međutim, danas sam itekako zahvalan toj Akademiji, jer, da se nije taj moment dogodio, ne bi se dogodio ovaj sa New Yorkom”, ističe.
Između audicije putem interneta i one u Stockholmu, izabrao je opciju u glavnom gradu Švedske. Dva tjedna nakon toga dobio je e-mail, u kojem mu je rečeno da je primljen.
To jeste bila sretna vijest, ali tek tada nastaje problem.
Goran Popović podsjeća da kao internacionalni student u Sjedinjenim Državama mora osigurati školarinu, smještaj, obroke, osobne troškove, knjige, prateću opremu, obuću i odjeću, te zdravstveno osiguranje. To je ukupno i do 80.000 dolara godišnje, a njegov studij traje dvije godine i u rangu je master studija.
“Naravno, odmah sam rekao toj ženi iz financijskog ureda da ne mogu to isfinancirati, da nema šanse. Elem, samohrana majka, elem sestra tu, elem baba, ja – nema šanse da se to može isfinancirati. Ona je odmah to poslala Komitetu, kada je vidila moju poreznu karticu na kojoj je nula”, priča.
Goran kaže da je, uz pomoć Akademije iz New Yorka, dobio stipendiju Shubert kompanije koja posjeduje teatre na čuvenom Broadwayu. Time je, takoreći, “pokrio” školovanje, smještaj i depozite.
“I to sam ja trebao isfinancirati. Zato sam pokrenuo ‘Go Fund Me’ kampanju, zato sam i otvorio svoj žiro-račun, ljudima ukoliko žele da doniraju, sve svojevoljno, koliko tko može”, objašnjava Popović.
Zahvaljuje se brojnim prijateljima iz Mostara i inozemstva te drugim pojedincima, koji su do sada donirali.
“Prikupio sam sasvim dovoljno novca za prvu godinu i pola druge, međutim, namjeravam gore raditi na kampusu, zato što moja viza ne dozvoljava mi da radim van kampusa, nego u sklopu kampusa, tako da se namjeravam zaposliti na kampusu da isfinanciram drugu godinu”, pojašnjava.
Goranov studij na Američkoj akademiji dramskih umjetnosti kreće već 18. rujna. Tako će on postati još jedna mlada osoba iz BiH koja će svoju sreću, po svemu sudeći, potražiti van njenih granica.
“Hoću li ostati u New Yorku, u Americi ili dolaziti ovdje, još ne mogu da imam odgovor na to, s obzirom na to šta će se iskristalizirati u New Yorku, šta će se iskristalizirati za BiH ili bilo šta drugo, bilo koja druga vrata. Da bih volio ostati, bih, jer je mnogo više mogućnosti za umjetnost, nego u Bosni i Hercegovini, ali, opet, otvoren sam za sve opcije, pa ćemo vidjeti šta je najbolje”, ističe mladi Mostarac.
Svjestan je masovnog odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine i to naziva egzodusom, koji je, prema njegovom mišljenju, apsolutno opravdan.
Smatra da je u BiH odnos prema mladima takav da oni nemaju priliku, a što je osjetio i sâm, usprkos tome što je radio na brojnim projektima kao glumac, režiser, koreograf, scenograf, šminker, frizer…
“Postoji ogomna količina talenta, koja treba da se iskoristi i pokaže, međutim, to se sve negdje zakopa, zamre, ‘satare’, uvjetno rečeno, i na kraju vi ne možete zapravo da se kompletno izrazite”, objašnjava Popović.
Ovaj mladi umjetnik ukazuje i na apatiju koja vlada u bh. društvu.
“Svi žive od prvog do prvog, sklapaju kraj s krajem, ali – ‘Šuti dobro je, dok imaš nekakav prihod dobro je da ga imaš’”, navodi Goran Popović.
