“Zabranjeno je sjedenje za stolom, uvijek se ima što čistiti”, stoji u napomeni radnicima uz jasno navođenje svih obveza.
Težak položaj radnika u ugostiteljstvu i uslužnim djelatnostima, niske plaće i nerazumni zahtjevi poslodavaca, razlozi su kontinuiranog odlaska građana BiH u druge zemlje.
U moru primjera tu je i jedan ugostiteljski objekt u Mostaru koji traži od svojih radnika stalno čišćenje poslovnog prostora te prijeti kaznom oduzimanja 20 KM za svaki prekršaj.
“Zabranjeno je sjedenje za stolom, uvijek se ima što čistiti”, stoji u napomeni radnicima uz jasno navođenje svih obveza.
Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, kaže za Klix.ba kako nisu čudni brojni odlasci iz naše zemlje kad se zna kroz što sve oni ovdje prolaze.
“Prava radnika u Bosni i Hercegovini nisu bila nikad lošija, status nikad nije bio gori, izuzimajući razdoblje feudalizma u srednjovjekovnoj Bosni. Kada ste izloženi na milost i nemilost poslodavca da vam da plaću koliku on želi, da inspekcije neadekvatno štite radna prava, odnosno selektivno provode zakonska rješenja, možemo kazati da nitko ne može osuđivati one radnike koji odlaze iz zemlje”, kazao je Šatorović.
Dodaje kako je primjetno kako se brojni ugostiteljski objekti zatvaraju jer nedostaje adekvatne radne snage, jer svi koji imaju znanja iz te oblasti odlaze u zemlje zapadne Europe gdje bivaju dobro prihvaćeni.
“Nisu radnici neradnici kako ih klasificiraju poslodavci u BiH, nisu neproduktivni kako ih određuje naša izvršna vlast, nego su izuzetno čestiti koji pošteno zarade svoju plaću.
Oni odlaze i rade za tri puta veće plate, prvo u Hrvatskoj, a oni koji imaju nešto više sreće i u zemljama zapadne Europe”, dodao je.
Ovakav odnos dovest će do situacije da Bosna i Hercegovina više neće imati potrebnu radnu snagu, a mnoge djelatnosti, kao što je ugostiteljstvo, to već osjete.
Sindikalisti kažu kako bi se pozivajući na zakone radnici trebali obraćati nadležnim inspekcijskim organima, ali upozoravaju da nakon prijave oni obično ostaju bez posla.
“Država se nije pobrinula da adekvatno zaštiti onoga koji je prijavio činjenje nekog dijela. Definitivno, radnik koji se pobuni završava na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, kao tehnološki višak ili poslodavci nađu neki drugi razlog. Zbog ovakvih slučajeva poslodavci zabranjuju bilo kakvo sindikalno djelovanje u svojim poslovnim subjektima”, zaključio je Šatorović.