Jednog sam dana odlučila
otići negdje u svijet bijeli
na rastanku u suzama
dobri otac meni veli:
Nek ti bude kćeri sretno
nađi svoje bolje sutra,
al nigdje ti neće biti
kao ovdje lijepa jutra.
Nigdje nećeš ti pronaći
tu toplinu kuće rodne
ovako dobre i drage ljude
niti zemlje naše plodne.
Tuđina milosti nema
nit sunce ovako grije
nedostajat će ti ognjište , kuća
kupina, drača i smilje.
Grleći me tiho reče
blagoslov moj neka te prati
čekat ću te ovdje kćeri,
a ti mi se brzo vrati.
Tuđina na licu mome
polako piše bore
dok negdje daleko za mene
majčine ruke se mole.
Prošle su godine mnoge
kose su moje sjede,
a sjećanja za kućom rodnom
nikako ne blijede.
Uvijek sam ostala željna
topline doma svoga
čak i sada s kosom sjedom
sjećam se svake riječi
dobroga oca moga…
Stihovi: Ljiljana Tolj
