Teroristički napad na New York, 11. rujna 2001. zauvijek je promijenio život Tom Coluccija.
Dana 11. rujna 2001. godine bilo je vedro i sunčano u New Yorku. Vatrogasac Tom Colucci odradio je svoju smjenu u vatrogasnoj postaji u kojoj je bio zaposlen. Uputio se doma i na putu doznao za strašni teroristički napad na zgrade Svjetskoga trgovačkog centra (World Trade Center), popularno nazvane Twin Towers ili „blizanci“. Colucci se prisjeća: „Odmah su odgovorni pozvali sve policajce i vatrogasce na lice mjesta. I ja sam se odmah okrenuo i u putio natrag u grad i prijavio se u vatrogasnu stanicu. Uzeli smo svoju opremu i trčali niz gradsku autocestu Westside Highway.” Tom Colucci bio je iskusan njujorški vatrogasac s činom kapetana.
Kako svjedoči za katolički portal Aleteia, čim je stigao na mjesto srušenoga južnog nebodera, počeo je s kolegama kopati po ruševinama. I dok su tražili preživjele, srušio se i drugi neboder. I upravo je u tom trenutku ubijeno više njegovih kolega vatrogasaca, među njima i vatrogasni kapelan, katolički svećenik i franjevac fra Mychal Judge koji je na mjestu nesreće dijelio ljudima posljednju pomast, a i sam je izgubio život.
Bili su to vatrogasci Šestoga bataljuna, Prve divizije vatrogasnoga društva New Yorka koji inače pokrivaju teritorij naselja East Village na otoku Manhattanu. „Poznavao sam sve te ubijene vatrogasce koji su toga dana izgubili život”, svjedoči Colucci i opisuje što ga se najviše dojmilo: „Vjerojatno najdojmljivije čega se sjećam bilo je na koji su način ljudi odgovorili na situaciju.
Bilo je tu vatrogasaca, policajaca, djelatnika hitne pomoći, doktora, medicinskih sestara, mnogi su ljudi stigli na lice mjesta da pruže pomoć. Poslije su mnogi pitali gdje je Krist bio toga dana. Moj je odgovor da je upravo to bilo tijelo Kristovo. Krist je bio nazočan u tim ljudima, svima koji su toga dana došli pomagati. On je bio s nama u našoj tuzi i žalosti! Smatram da nam je upravo Gospodin pomogao da preživimo ovu tragediju, da tijekom 9 mjeseci kopamo po ruševinama, da nazočimo brojnim sahranama i nadživimo svu žalost koju smo doživljavali. Ja sam uvjeren da je Bog bio s nama toga dana.”
Tom je nastavio: „Toga sam dana vidio najgore lice čovječanstva. Istovremeno vidio sam najbolje lice čovječanstva. Da postanem svećenikom nadahnulo me to što sam u toj tragediji vidio da postoji nešto puno veće od našega malenog svijeta i da smo svi povezani u jednu veliku svjetsku obitelj. Ovaj život ima veći smisao. Osjetio sam da želim učiniti nešto što će pomoći mnogim ljudima.” Nakon tragedije toga kobnoga 11. rujna i svega što je uslijedilo Tom Colucci odlučio je postati katoličkim svećenikom. „Oduvijek sam razmišljao o svećeničkom pozivu, ali je tragedija ovoga terorističkog napada utvrdila moju odluku.
Zahvalan sam Bogu za sav blagoslov koji mi je udijelio”, prisjetio se Colucci koji je 28. svibnja 2016. godine zaređen za svećenika katoličke nadbiskupije New York. Umirovljen je iz vatrogasne službe 2005. godine, a potom je upisao i završio studij filozofije i teologije. “Većina umirovljenih vatrogasaca danas igraju golf i vode lagodan život. Ali ja sam za sebe čuo Božji poziv da ga slijedim. Nekad poziva mladiće, a ponekad muškarce u starijim godinama”, rekao je vlč. Tom Colucci.
I vatrogasci i svećenici pomažu ljudima u potrebi. „U vatrogasnoj službi ljudi nas pozivaju u svako doba dana i noći. Nikad ne pitamo tko su, nego odgovorimo na poziv, odemo i pomognemo im. U svećeništvu se događa ista stvar. Čovjek ima tijelo i dušu. Kad budemo uskrsnuli na posljednji sud, uskrsnut će naše tijelo i duša. Stoga su obje ove sastavnice vrlo važne – treba spasiti i živote i duše”, objasnio je vlč. Tom Colucci.
Danas vlč. Tom pomaže mnogim ljudima da zaliječe svoje životne rane, s naglaskom na praštanju: „Mnogi me ljudi pitaju kako da oproste nekomu. Praštanje je vrlo, vrlo važno kako bi čovjek mogao nastaviti život. Stoga to jednostavno moramo činiti. Jer ako čovjek u sebi zadrži bijes i bol, oni ga izjedaju iznutra i unište mu život. Dakako, neke životne situacije ne možemo zaboraviti, ali moramo oprostiti iz svega srca i dopustiti Bogu da u konačnici sudi ljudima koji su nas povrijedili. A Gospodin nas poziva da praštamo.”
Vlč. Tom Colucci uvjeren je da je Bog uvijek s onima koji trpe, u patnjama i bolima: „Naš je Gospodin mnogo trpio. A mi stoga moramo imati nadu da imamo sudioništvo u jednoj većoj slici života.” I doista, baš kako je objasnio vlč. Tom, svi mi proživljavamo tragedije i razočaranja u životu, ali uvijek moramo imati nadu, trebamo biti ljudi nade i vjerovati da konačno Bog vodi našu povijest.
