Tijekom svih godina potrage i boli koju proživljavam, razočarala sam se u sve i svakoga. Ne pitam odavno tko ga je ubio, ni kako i zašto, jedino tražim informacije gdje su kosti mog djeteta – kroz suze govori Trogrlić, koja ne krije da strahuje da se Nenadu desilo ono najgore.
Neutješna Ružica Trogrlić iz Busovače već 26 godina uzaludno traga za sinom Nenadom, koji je, kao 22-godišnjak, nestao 15. rujna 1993. godine u Zenici. Sada nudi nagradu od 5.000 eura za bilo kakvu korisnu informaciju, piše Dnevni avaz.
Zeleni kombi
Sjeća se da je kobnog dana Nenad izašao iz stana na Bulevaru kupiti cigarete. Od tada mu se gubi svaki trag.
– Tijekom svih godina potrage i boli koju proživljavam, razočarala sam se u sve i svakoga. Ne pitam odavno tko ga je ubio, ni kako i zašto, jedino tražim informacije gdje su kosti mog djeteta – kroz suze govori Trogrlić, koja ne krije da strahuje da se Nenadu desilo ono najgore.
Do sada je dobila samo jednu anonimnu informaciju, da je njen sin prisilno odveden u kombiju zelene boje u nepoznatom pravcu. Iako njen vapaj nije naišao na sluh kod nadležnih, tražila je pomoć na sve strane. Na kraju su joj se javili iz jedne organizacije iz Švedske i ponudili nagradu za pronalazak njenog sina.
– Dobila sam od njih 5.000 eura za bilo kakvu informaciju o mom sinu. Njima se informacije mogu poslati na mail hrvatskobudenje@gmail.com – govori ona.
Budući da je oboljela od leukemije, odlučila je i putem medija potražiti pomoć.
– Garantiram anonimnost svakome tko javi informaciju o mom sinu.
Bolesna sam
Postoji dosta načina da se informacija pošalje anonimno. Bolesna sam i nadam se da će neko javiti prave informacije i pomoći mi da, dok sam živa, sahranim sina – kaže Trogrlić.
Molim sve koji znaju nešto više da mi se bez straha jave na adresu Ružica Trogrlić, Bare 45, Busovača, kaže očajna majka.
Uočili trenirku na djevojci
Šest mjeseci od sinovljevog nestanka ugledali su na djevojci, koja je tada prodavala cigarete ispred Robne kuće “Zeničanka”, gornji dio trenirke koji je nosio tog dana.
– Obavijestili smo policiju i inspektore, ali ništa. Djevojka se pravdala da je njen daidža u Kaknju prodavao odjeću i da je došao neki mladić i pitao ga može li zamijeniti trenirku za džemper – tvrdi ona.
