Prve naznake kako će komunisti doći na vlast stravičnim zločinima izriče Josip Broz Tito u zapovijedi svim stranačkim odborima i zapovjednicima vojnih jedinica izdanoj u ožujku 1945. godine:
,,Ovih dana pružit će se prilika da Komunistička partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i nekoliko sati, i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje ta će se prilika zauvijek izgubiti’‘.
O izvršenju ove zapovjedi sam Tito govori na mitingu u Ljubljani 26. svibnja 1945. Tada je javno izrekao:
Što se tiče ovih izdajica kojih je bilo u svakom narodu, među svim ljudima, to je sada stvar prošlosti. Ruka pravde, osvetnička ruka naroda, već je stigla većinu; samo manjina izdajica uspjela je pobjeći i staviti se pod inozemno zaštitničko krilo. Ta manjina nikada vise neće zuriti u naše lijepe planine, naša cvjetna polja. Ako se to i dogodi, trajat će kratko vrijeme”. ”
Također navodi: ,,Likvidirali smo dvjesto tisuća bandita, a još toliko smo ih zarobili. Stigla ih je ruka naše pravde.‘
Od ovih riječi svakom se razumnom čovjeku sledi krv u žilama. No nažalost likvidacije se i dalje nastavljaju i dosežu neslućene razmjere. O tome sasvim sigurno najbolje svjedoči rečenica koju je u jugoslavenskoj skupštini u Beogradu u siječnju 1951. izrekao ministar unutrašnjih poslova FNRJ Aleksandar Ranković:
“Likvidirali smo 568.000 narodnih neprijatelja, a kroz logore od 1945. do 1951. prošlo je 3.777.776 zatvorenika”. (A. Ranković „Politika“, Beograd, 1. veljače 1951.).
Izrečeni broj pogubljenih trebao je zbog svoje veličine eliminirati sva daljnja preispitivanja o istinitosti tog broja koji je u stvarnosti bio sigurno puno veći. Služeći se maskom antifašizma komunisti su isplanirali i izvršili stravične zločine nad vlastitim narodom. Svi koji su bili proglašeni neprijateljima naroda pogubljivani su bez suda a njihova tijela završavala su u spiljama, jamama, rudarskim oknima, tenkovskim rovovima i slično. Tragovi su skriveni kako se ne bi za zločine saznalo. Najveći dio pobijenih su bili su pripadnici hrvatskog naroda. Njihova tijela, kao i tijela drugih naroda i dan danas počivaju u nekoj od gotovo 1700 jama na području ex Jugoslavije.
Na zadnjoj održanoj Tribini o Hudoj jami dr. Boštjan Turk je izrekao je bolnu istinu : „Nažalost, Slovenija je najveće grobište Hrvata“. Unatoč demokratskim promjenama koje su nastupile u našem društvu i dan danas se sprječava saznavanje prave istine. Iako je međunarodna zajednica Rezolucijom vijeća Europe broj 1481/ 2006. donijela osudu komunističkog i drugih totalitarnih režima Hrvatska ni 2015. nije u stanju osuditi navedene zločine Tko to sprječava, tko pokušava sakriti istinu i zašto? To čine još danas živi izvršitelji i djeca izvršitelja koja su nažalost zauzela mjesto njihovih očeva u današnjoj vlasti. Pokušavaju se održati na vlasti kako bi mogli uništiti sve materijalne dokaze. Na njihovu žalost svaka istina kad-tad izađe na vidjelo.
O navedenom saznajte više na Tribini Hrvatskog kluba pod nazivom: „POSLIJERATNI KOMUNISTIČKI ZLOČINI“ koja će se održati 25. studenog 2015. u Tribini grada Zagreba, Kaptol 27 s početkom u 18,30 sati.
Jure Antunović/Hercegovački portal
