Naslovnica Crkva Što Bog želi da znamo kada osjećamo strah?

Što Bog želi da znamo kada osjećamo strah?

Borim se sa strahovima otkako pamtim.

Anksioznost zbog rastave kao dijete, porazan strah od polaska u školu, strepnja zbog spavanja kod prijatelja; moje rane godine bile su ga pune. Iako sam prerasla mnoge moje strahove, drugi me muče sve do danas. Neki su vezani za događaje – poput javnog govora – dok drugi proizlaze iz „što ako“ načina razmišljanja. Što ako izgubim svoj posao? Što ako se ovaj avion sruši? Što ako je netko u mom ormaru? Moj mozak može dočarati bezbroj zastrašujućih scenarija.

Kad sam odrastala, odrasli su me često pokušavali uvjeriti kako se moji strahovi neće ostvariti. Ali znala sam da apsolutno nitko to ne može jamčiti. Stvarno nevjerojatne stvari su se dogodile – moj muž je jednom iskočio iz ormara i preplašio me (zbog čega je proveo noć na kauču). Ozbiljno, ljudi zaista izgube posao, i avioni se ponekada sruše. Patnja se događa. Isus kaže da ćemo imati stradanja na ovom svijetu (Ivan 16,33).


Pa zar nije razumljivo da se brinem? Možda, ali neoznačena tjeskoba me paralizira. To uzurpira moje misli i djelovanje. Iscrpljuje moju želju da Bogu budem poslušna. Dakle, iako sam uplašena, ne želim da strah i anksioznost upravljaju mojim životom. Ako čitate ovaj članak, očekujem da ni vi također to ne želite. Ali kako to prevladati? Evo tri stvari koje smatram da će pomoći:

Spoznaja da vaša strepnja može biti grešna

Postoji nekoliko razloga koji su uvredljivi vezano za ovaj izazov: moji problemi izgledaju savršeno logično. Ne mogu si pomoći da ne budem bojažljiva jer tako sam napravljena, i ako niječem da je nešto krivo s preplašenim odgovorom, neću se morati pokajati. Ali moja racionalizacija ne drži mnogo vode u odnosu na Božji karakter i Riječ. Jesu li moje brige zaista razumljive s obzirom na Božju savršenu ljubav i suverenitet? Kako sam ja sklona strahu, mogu li možda koristiti tu tendenciju kao izgovor? Ne mislim tako. Nije li Pavao rekao Timoteju: „Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora.“ (Druga poslanica Timoteju 1,7). Što se tiče negiranja onog što je krivo, nije li moguće da obmanjujem sebe? (Prva poslanica Ivanu 1,8) Nazivanje grijeha grijehom labavi njegov stisak na nas jer Krist je slomio moć grijeha kroz evanđelje.

Strah također može bit plod grijeha. Nepokajanje može donijeti anksioznost dok Bog govori kroz našu savjest. U tom slučaju moramo priznati i pokajati se. Na nekom dubljem nivou, možda nikad nismo zaista razumjeli i vjerovali u evanđelje. Njegova poruka je jednostavna, ali duboka. Isus je živio savršenim životom koji mi ne možemo živjeti. Umro je smrću koju smo zaslužili, tako da možemo biti pomireni s Bogom. Ako se pokajemo i povjerujemo u uskrsloga Isusa kao našeg Gospodina i Spasitelja, odvedeni smo iz stiska grijeha i pakla. Evanđelje nas spašava od onog čega bi se trebali najviše bojati: stajati pred svetim i pravednim Bogom neoproštenih grijeha.

Kad svjetovni strahovi nadmašuju naš strah od Boga, mi smo obmanuti pa čak i buntovni. Bog je naš Stvoritelj, Gospodin, Spasitelj, sudac, i onaj koji je napravio plan za naše živote koji će mu donijeti slavu. Tako prinosimo njemu a ne onome što se bojimo da bi se moglo dogoditi. Sveti strah potiče i omogućava nam da činimo Božju volju i ne predamo se anksioznosti.

Sjetite se Božjih obećanja

Kada sam u Bibliji tražila odlomke o strahu i preplašenosti, primijetila sam obrazac: Rečeno mi je ne. Toliko sam znala i prije. Ali osvijestile su me zapovijedi koje kažu da ne bojati se gotovo uvijek slijedi podsjetnik Božje vjernosti – divna, ohrabrujuća obećanja o Božjoj prisutnosti i djelovanju zarad mene.

Godinama prije, spomenula sam svoju borbu sa strahovima starijem, dobro čovjeku, očekujući suosjećajan odgovor. Umjesto toga, on mi zaprijeti, zahtijevajući da zna mislim li da se Bog ne može brinuti o meni. To je učinilo da se zapitam vjerujem li zaista Bogu i njegovim obećanjima. Jesam li uvjerena da mogu staviti svoje brige na njega jer on brine o meni? (Prva Petrova 5,7) Da on pazi na moj život? (Psalam 121) Da je on u stanju da me očuva od pada i besprijekorne postaviti pred svoju slavnu prisutnost? (Juda 24)

Isus je postavio bolno pitanje u Mateju 6: „A tko od vas zabrinutošću može dodati jedan sat na njegov pedalj od života?“ Ja ne mogu. Ne zabrinutošću da ću dobiti neku po život opasnu bolest ili se opsesivno brinuti oko plana bijega u slučaju požara. Bog broji moje dane i dobar je. Nije mi obećao sigurnost u ovom životu; obećao mi je nešto puno bolje: sebe. Obećao je da me nikad neće ostaviti ili napustiti. (Ponovljeni zakon 31,6) On je prisutan sa mnom do kraja zemlje. (Psalmi 139, 7-12) I on će me podržati do kraja. (Prva Korinćanima 1,8) Njegova obećanja su istinita i pouzdana bez obzira što se dogodilo.

Izaberite djelovati na istini, ne na emocijama

Kada se bojim, negativni osjećaji ispunjavaju moje srce. Oni su glasni i zapovjednički i uvjerljivi. Ali jesu li pouzdani? Osjećaji su tako promjenjivi, mijenjaju se iz trenutka u trenutak. Ponosna sam kao paun kad mi sin kaže da mu je ponuđen dobar posao, a zatim prestrašena van uma kad mi kaže da je to u nekoj od zemalja trećeg svijeta. Martin Lloyd – Jones kaže: „Većina nezadovoljstva u vašem životu je zbog činjenice da slušate sebe radije nego što razgovarate sa sobom.“ Pa kako se onda naš emocionalni odgovor ravna s onim što je istina? Kakav je u odnosu s Božjim obećanjima spomenutim u drugoj točki? Umjesto pasivno vjerujući osjećajima, možemo odabrati da vjerujemo i djelujemo na Božju istinu, siguran temelj. Isus je rekao: „Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena.“ (Luka 6,47-48)

To je ono što ja želim, a vi? Život izgrađen na čvrstim temeljima Isusa i njegovog Evanđelja, a ne građen na klimavim strahovima. Iskreno sumnjam da ćete završiti ovaj članak i riješiti se strahova i anksioznosti zauvijek. Obično je to proces; bio je za mene. Još uvijek se ponekad prestrašim. Ali ne tako često i intenzivno i, u Božjoj dobroti, ja sam oslobođena da služim na načine (pa čak i javni govor) i u mjestima (poput Bliskog Istoka) nezamislivim onoj ja iz plašljive mladosti. Molim se da će to biti istinito i za vas, također.

Autorica: Leeann Stiles