Tetovaže više nisu ništa novo. Gdje god da odemo možemo vidjeti ljude razne dobi s tetovažama na sebi. One imaju različita značenja različitim ljudima – ponekad je riječ o kreativnom izražavanju, a ponekad o kulturnom identitetu.
Sada tetovaže više nisu ekskluzivno rezervirane za odrasle osobe. Kulture nekih zemalja dopuštaju tetoviranje djece – bilo za prepoznavanje djeteta ili za izražavanje nekakve priče. One mogu biti dio religije kao što je kod monaha na Tajlandu gdje su i djeca tetovirana. U nekim dijelovima Etiopije djeca imaju tetovaže kako bi ih se moglo raspoznati. Drugi razlog je možda želja da se bude „u modi“.
Mnogo smo puta vidjeli i pastore ili druge osobe koje imaju važno mjesto u Božjoj kući, s tetovažama na tijelu. U modernoj kulturi ljudi o tetovažama ne razmišljaju kao o nečem grešnom.
Što u Bibliji piše o tetovažama?
Kod mnogih tetovaže služe kako bi ispričale priču o nekoj osobi, kako bi iskazale njezinu prošlost ili iskustva. No, što Biblija kaže o tetovažama? Kao kršćani, mi živimo po onome što nam je Bog objavio po svojim slugama i što je zapisano u Bibliji.
Neki ljudi, kršćani, smatraju da je grijeh imati tetovažu. No, postoje proučavatelji Biblije koji govore da tetovaža ne mora nužno označavati nešto grešno. Svaka osoba koja podržava ili poprijeko gleda na tetovaže ima svoje razloge koji se mogu potkrijepiti Biblijom. Što točno piše u Bibliji?
Prvo i jedino mjesto na kojem se u Bibliji spominje tetovaža jest u Levitskom zakoniku (19,28): „Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve!“. Zbog ovoga neki smatraju da je grijeh napraviti tetovažu. Znači li ovo da Bog jasno kaže da je primanje ili davanje tetovaže grijeh? Znači li to da ljudi ne bi trebali imati tetovaže?
Je li grijeh imati tetovažu?
U vrijeme ropstva, kada su Izraelci bili robovi, jedan od načina za određivanje pripadnosti roba bio je piercing ili tetovaža. Kada su postali slobodni, Bog im je rekao da nema razloga da imaju tetovaže jer ih nitko ne posjeduje osim Njega samoga. Zadnje je napisano: „Ja sam Jahve“. Bog im govori da je On taj koji ih posjeduje te da nije potrebno imati tetovaže koje će pokazivati njihovu pripadnost jer On nije kao robovlasnici. U Bibliji nikada nije rečeno da je Bog tetovaže proglasio grijehom.
Umjesto da se previše razradi tema o tome je li grijeh imati tetovažu ili ne, u Bibliji je veći naglasak na srcu, a ne na tijelu. Tako u 1. Samuelovoj 16,7 piše: „Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu“. Grijeh je u tom slučaju ono što kvari srce te na to treba obratiti pažnju, a primjer je seksualna nemoralnost: „Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom: dušu svoju gubi koji tako čini“ (Izreke 6,32).
Bog je zainteresiran za naše tijelo na način da želi da Ga i njime slavimo. Naše tijelo jest Njegov hram, i najvažnije, srce – a oboje moraju biti čisti. U 1. Korinćanima 3,16 piše: „“Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Još jedna stvar jest – davanje slave Bogu ključno je. Sve što radimo, moramo raditi na slavu Božju: „Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite“ (1. Korinćanima 10,31).
