Osamdesetih godina prošloga stoljeća pa prostoru juga Hercegovine pojavile su se divlje svinje. U međuvremenu su se odomaćile i postale prestižni lovni trofej. Rat i poratna zbivanja prema jugu Hercegovine usmjerili su i divlje zvijeri u prvom redu vukove, koji su se najprije javljali sporadično, a zatim postali istina rijetki, ali stalni stanovnici. Nekako istodobno prema jugu Hercegovine iz smjera Dubrovačkog primorje, pokrenuli su se i sitniji predatori – čagljevi i mungosi. Širenje čaglja prema Hercegovini ubrzao je veliki požar na Pelješcu, prije koju godinu. Osvrćući se na prisutnost predatora na prostoru čapljinskog lovišta, pa i juga Hercegovine, Pero Zekušić predsjednik Lovačkog društva „Galeb“, Čapljina kaže:
„Vuka ima, prema friškim informacijama očevidaca, jedan manji čopor od tri jedinke, viđen je na prostoru Bivoljeg Brda, a jedan odrasli vuk na prilazu selu Hotanj. Samim tim, ako su četiri vizualno viđena, smatramo da ih u prirodi ima bar još toliko. Nisu prijavljivane neke štete. Hoće li se stalno zadržati to ne možemo znati, jer prilično je mobilan za jednu noć može preći 50 do 80 kilometara. Kreće se za hranom, a njegovu prisutnost možemo pratiti slučajnim viđenjem ili praćenjem tragova. Mi ćemo i dalje pratiti stanje na terenu, šta će biti vidjet ćemo“, kaže predsjednik Zekušić, te na upit o prisutnosti čaglja, nastavlja:
„Interesantno je kada se u lovištu pojavi vuk, čagljeva na tom prostoru pa i na prostoru čitavog lovišta, bude manje. Kada vuk napusti teren ili lovište, onda se osjeća pojačana prisutnost čaglja, a smanji se brojnost lisice. Smatramo da broj čagljeva konstantno raste, ne samo kod nas nego se proširio sve do Mađarske, pa skoro i do Slovenije. Predator je, cjenimo da u budućnosti najviše štete po divljač i sitnu domaću stoku, možemo očekivati baš od čaglja, više nego od vuka“.
– Od lovaca se može čuti da je mungos sve rašireniji, je li tome tako?
„Mungos je novina, nastanio se u ravničarske dijelove lovišta, još nije zaposjeo brdske, ali smatramo da će se proširiti. Nešto radimo na njihovoj kontroli, tražimo njihove brloge i nastambe, pokušavamo brojno stanje reducirati, ali to će u buduće biti sve veći problem. Trebat ćemo ponovo neke naputke od Lovačkog saveza i županijskog Ministarstva za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, tražiti kako bi se tog predatora riješili. Mora ih se držati pod kontrolom, a najbolje bi ih se bilo riješiti potpuno. Znate šta, mungos je uvezen davno radi zmija na otocima, međutim on koliko se nama čini, više ne mari za zmije nego se okrenuo na sitne glodavce, pernatu i sitnu divljač. Uništava gnijezda, uništava jaja, prepelice, jarebice poljke, jarebice kamenjarke, čak i domaću perad. Prava je napast. Možda je dijelom potreban što reducira broj glodavaca, ali istovremeno puno veću štetu pravi na lovnoj divljači“.
Dakle, može se reći da se vuk odomaćio na području juga Hercegovine kao prije toga divlje svinje, nikakvo iznenađenje ako se ima u vidu da su ih nedavno snimljeni između Vrgorca i Makarske, zatim da se čak i medvjed povremeno sreće na području općine Ravno, a ljetos je snimljen ni na poluotoku Pelješcu. Umjesto zaključka može se konstatirati da zvijeri idu za ljudima, kako se pojedini prostori demografski prazne tako se i životinje kreću prema većim urbanim cjelinama, jasno je zbog hrane. S obzirom da za sada nema vijesti o većim štetama na rijetkim stadima, očito je da su njihove meke divlja odlagališta smeća, gdje se hrane.
D. Musa
