SLIKA HERCEGOVCA
Vodio me ovaj život,
iza mene ceste duge,
suzom lice ja umivam
i od čežnje i od tuge.
U mislima vidim selo,
u spokoju kako spava,
ta me sĺika, rodnog kraja,
na životu održava.
Vidim zlatne vinograde
i krš onaj prepun bilja,
još osjetim te mirise,
od kadulje i od smilja.
Kada pođo u svijet bijeli,
tad je meni mati rekla:
Ne stidi se sine sela,
svoga roda, nit porijekla.
Ne stidi se ovog krša,
prezimema kojeg nosiš,
dođi sine kući često,
nemoj nikad zaboravit,
od rođenja, svoje mjesto.
Živjeli smo skromno, teško,
a to nije život pravi,
al smo zato odrastali,
u pravoj vjeri i ljubavi.
Ponizit se nismo dali
bez bogatstva i bez novca,
prkosom se odbranismo,
to je slika Hercegovca.
Katarina Zovko Ištuk
