Prije 28 godina 6. prosinca 1991.g., Lipik i cijela Hrvatska svjedočili su jednom od najsjajnijih događaja Domovinskog rata. Naime, nakon više od 100 dana krvavih borbi, brojnih žrtava, stradavanja i uništavanja, Lipik je oslobođen od neprijatelja i time je postao prvi oslobođeni grad u Domovinskom ratu..
Branitelji i građani Lipika svake godine okupljaju uz sjećanje na dane ponosa i slave te dostojanstveno promiču jedinstvo s jasnom porukom: „Ne dopustimo više nikome da uništava naš život i naše živote!“ Tim je povodom u lipičkoj župnoj crkvi sv. Franje Asiškoga pater Ike Mandurić služio svetu misu zadušnicu za pale hrvatske branitelje, a njegovu nadahnutu propovijed u tonskom zapisu prenosimo u cijelosti.
„Naši branitelji položili su svoj život za Domovinu, a to je ono najizričitije što je Krist zapovjedio. Prema tome iako danas ipak prikazujemo misu za njih jer nisu bili savršeni i bezgriješni a to trebamo stalno činiti, dakle za njih se ne trebamo brinuti, jer oni idu putem proslavljenosti, jer su svoj život položili, premda treba za njih stalno moliti. Ali ostaje nešto što je naša trajna briga, i što pred nama stoji. Naime, prvo moramo znati, dakle prolazeći, sjećajući se tih događanja, i obilježavajući grobišta i spomenike poginulih, i čitajući imena poginulih, nekako, možda nam dolazi pitanje; Zašto su morali poginuti u cvijetu mladosti?
Neki nisu bili ni punoljetni, većina njih nisu bili ni oženjeni, pred njima je bio život i budućnost, zašto su morali poginuti? To nas pitanje prožima i sigurno ovdje ima i obitelji poginulih i braće i prijatelja, sestara rodbine, suboraca. I doista to će dovijeka biti misteriji za nas, ali jedno moramo znati. Da bi se kršćanin mogao adekvatno postaviti prema životu jednu stvar mora znati. Mi živimo u svijetu u kojem ćemo stalno biti progonjeni jer smo djeca Božja.”
