U domovima obitelji pale 4.svijecu na adventskom vijencu. Adventski vijenac tumaci se kao znak Bozje vjernosti zadanim obecanjima. Prema jednoj tradiciji, prva svijeca nazvana je prorokova svijeca, druga betlehemska, treca pastirska, a ova cetvrta i posljednja svijeca andjela.
U nekim katoličkom krajevima, a osobito Hercegovine Dalamacije, zadržali su se stari i lijepi hrvatski običaji Došašća. Tako se nedjelja uoči Božića zove se Očići.
Djeca bi na Očiće rano ustala i odmah išla konopcem „svezati oca“. On je morao svoje oslobođenje platiti tako da daruje djecu, bilo novčićem bilo nekom drugom sitnicom.
U Krančićima i susjednim ramskim selima, na Očiće bi, ujutro kada čeljad ustanu, domaćica rekla: “Znate, domaćine, šta je danas?” “Znam.” – odgovorio bi.
“Kad znaš, onda hajde traži i otkupljuj se.”
Domaćin bi skočio, donio rakiju i otišao na tavan, odrezao mesa iz sanduka, te bi nazdravio domaćici: “Zdravo, domaćice!” Ona bi, potom, nazdravila svoj čeljadi u kući riječima: “Nadamo se, fala Bogu, Isusu, da nas obraduje i obeseli!” Domaćin bi, potom, dao svakome po komad mesa i čašicu rakije, na što bi mu svi zahvaljivali: “Bože, da dočekamo Božića sretno i veselo i da za ručak sidnemo zajedno!” “Fala, Bože daj!” – odgovorio bi domaćin.
