Vrijeme liječi sve? Tko god da je to rekao, laže ko’ čuko. Još uvijek pamtim kako me anemični kvalitentno napravio budalom. Trebalo mi je par mjeseci da to skontam. Ali zato i nakon 4 godine rijetko napišem tekst a da ga barem usput ne spomenem. I ženskog mu roditelja. Obavezno. Nije jadna žena kriva, ali takva su vremena došla.
Znam da sam postao dosadan i rekao da više neću spominjati ove izbore, ali jednostavno ne mogu protiv sebe. Pita me dobri gospon Eduardo sa Twittera: “Zašto se uopće ikome ispričavaš?” I u pravu je. I meni su svašta izgovorili tijekom cijele kampanje, a ni dan danas nisu prestali. I nitko mi se nikad ispričao nije. Dakle, nabijamo političku korektnost na neku stvar i idemo dalje. Oštro, klizećim i to s obje noge. Ako se netko nađe uvrijeđen zato jer mu ne idem niz dlaku, neka me blokira. Jednostavno i efikasno. A i medikamenti nekada pomažu.
Ni Plenki ni Škoro danas ne bi bili na tapetu, da Ćuprija nije srušila Karamarka. Sve bi bilo puno drugačije. HDZ bi stvarno bio stranka “desnog centra” a oko njega bi se okupljale sve manje Domoljubne stranke. Komunjare bi o vlasti mogle samo samo sanjati a likovi poput: Pupija, Vrdoljaka, Beljaka i ostalih čudnovatih kljunaša bi bili potpuno irelevantni.
Ipak, Budišina izdaja i tihi državni udar crvenih kmera, 3. siječnja 2000. su uvjerljivo na prvom mjestu. Govorim o najvećim hrvatskim tragedijama od neovisnosti. Od toga se ni dan danas nismo potpuno oporavili i još uvijek tapkamo u mjestu. Onda slijedi Most, pa anemični a tek na začelju je drug Miroslav Ilić. Dakle bilo je i puno gorih od njega. Što ga ipak ne amnestira od odgovornosti. Najmanji problem je to što je doveo mahnitog Nerona na Pantovčak. A puno veći što je rastavio desnicu u “paramparćad”, kako bi to lepo rekao Milojko Pantić.
Jer osim vraćanja bravarove biste u ured i sramoćenja Hrvatske u svijetu, sreča pa nema puno bitnih ovlasti. Zato nikada, ali baš NIKADA ne smijemo dozvoliti da nam Predsjednika biraju u Saboru i da mu daju veće ovlasti. Jer ova je zemlja prepuna budala i nikad ne znaš kad će jedna od njih postati Predsjednik.
Prođe već tjedan dana od one ANALNE (za anale) izjave, da treba crtati slikovnice po glasačkom listiću. A pevač lakih nota još uvijek ćuti. Doklen, milo moje? Malo se zajebano sad oglasiti, kad te narod konačno provalio? Zato su ti sad vrata vascelog regiona otvorena i možeš da pevaš od Vrnjačke Banje pa sve do slobodarskog Kragujevca. Jer ni vojvoda Vučko ne bi ovo bolje odradio. Ljudi su progledali. Osim nekih. Što je i normalno. Jer teško je priznati kad te netko: izradi, izlevata, prošeta ko goluba, napravi papka od tebe….Ego je zajebana stvar.
Neki dan sam napisao da je sreča što sporo kontam, jer dok mi dođe do mozga tko je pobijedio na izborima, već će mu isteći mandat. Nažalost, izgleda da nisam baš tako glup kako izgledam. Polako se vraćam u realnost i postaje mi fenomenalno dosadno. Nakon što sam već odavno prestao gledati TV (osim nogometa) sad više ne pratim ni Portale. Jer znam da svakim klikom dolazim u opasnost da vidim nasmiješena lica dvojice maderfakera koji nam vode državu. Postoje još 3-4 stranice gdje se može pročitati istina, i to bi bilo to.
Dobro je da ima dosta ljudi koji se nisu predali i koji smatraju da još uvijek ima nade. Jer da njih nema, pisati bilo što više ne bi imalo smisla. Tako se često dotaknemo teme Parlamentarnih izbora. Pričam o Twitteru, gdje je još uvijek moguća normalna komunikacija bez stranačkih brigada. Na FB još uvijek traje obračun hladnim oružjem a pravo na drugačiji stav je mislena imenica iliti nepoznanica.
Netko je jednom rekao: “Tko zna zašto je ovo sve dobro?” Riješili smo se mnogih zabluda, neki “veliki domoljubi” su pokazali svoje pravo lice a otprilike znamo i na koga ubuduće možemo računati. Bit će ovdje još svega i svačega i do izbora ćemo gledati još jednu Meksičku sapunicu. Nije bitno. Važno je da su maske konačno pale, tako da šuplje priče i patetika padaju u vodu. Normalno da će uvijek biti onih čije je mišljenje JEDINO ispravno, ali takve osobe jednostavno treba ignorirati.
Gledam gosp. Trumpa kako se sam bori protiv moćne globalističke mašinerije i divim mu se. U takvom neprijateljskom okruženju gdje je 99% medija protiv tebe, napraviti ovakve rezultate može samo GENIJALAC.
Još uvijek gajim nadu (ili iluziju?) da nam njegov 2. mandat može donijeti puno dobrih stvari a možda i promjene koje svi željno očekujemo. Jer očito je da sami nismo u u stanju to napraviti.
Da nam daju dvije koze na čuvanje, mi bi jednu izgubili.
A prije toga bi se popičkarali. Jer to se podrazumijeva…
“ZA DOMOVINU SPREMNI”
