Neposredno nakon dvadesete obljetnice smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, ovog ponedjeljka na HRT-u započinje prikazivanje desetodijelnog dokumentarnog serijala pod nazivom ‘Predsjednik’. Njegov scenarist i redatelj iskusni je novinar Gordan Malić, a kao producent pojavljuje se tvrtka Intermedia u vlasništvu Miljenka Manjkasa, ujedno koautora serije.
‘Predsjednik’ je, kako se oglašava, zapravo prvo cjelovito filmsko djelo koje obrađuje život i rad osnivača moderne hrvatske države i njenog prvog predsjednika, i to kroz nekoliko ključnih epoha dvadesetog stoljeća i razgovore s više od 80 domaćih i inozemnih sugovornika. Tuđmana je utjelovio zagrebački glumac Vinko Kraljević, a Josipa Broza Tita glumi Filip Starešinčić, dok je glazbu napisao čuveni Alfi Kabiljo.
U razgovoru Gordan Malić pojasnio je motive svog novog pothvata, ali i ono što ga je tijekom rada ponajviše intrigiralo: različite negativne mitove koji se uz Tuđmanovo ime vežu i danas, a koji su u pravilu iracionalni. Oni se kreću od dogovorenog rata i izdaje Vukovara, preko privatizacije i osobnog Tuđmanova bogatstva, do diktatorskog ili autokratskog karaktera njegove vlasti i označavanja prvog hrvatskog predsjednika ustašom ili komunistom, kako komu odgovara.
A u prvi plan ističu ono što nas muči ovog trenutka – korupciju, klijentelizam, školstvo, zdravstvo, demografiju… Nemamo pojma kako to riješiti, ali Franjo je krivac!‘ kazao je Malić.
Po njemu, hrvatska javnost ni danas nije sposobna objektivizirati svoju povijest, nego je doživljava emotivno i privatno: pa čak i rat koji se dogodio prije 75 godina i koji s nama nije imao neposredne veze jer smo se kolateralno zatekli u njemu. Za većinu negativnih stavova o Tuđmanu Malić tvrdi da su nastali na paradigmi ‘za i protiv’ te da su potpuno iracionalni: dio ih je proizvod velikosrpske propagande, ali većina su zapravo iracionalni, bizarni konstrukti koji se ne mogu nazvati ni kritikom.
Mit o dogovorenom ratu
‘Prvi i najrašireniji negativni mit onaj je o dogovorenom ratu i time sam se dosta bavio u nekim epizodama serijala. Tezu da se rat vodio po nekakvom planu Tuđmana i Miloševića iz travnja 1991. godine sa sastanka u Karađorđevu lansirali su Stipe Mesić i Josip Manolić dvije godine kasnije, 1993. godine, za vrijeme sukoba u HDZ-u.
Ukoliko su znali za taj dogovor 1991., što su čekali? Zašto nisu obavijestili javnost o tome i napustili funkcije? Zašto izlaze s tim tek kad su im pozicije u stranci postale upitne? Mit o dogovoru Tuđman-Milošević podrazumijevao je podjelu Bosne i Hercegovine još u proljeće 1991., a samo nekoliko mjeseci kasnije Milošević je podijelio Hrvatsku i iduće četiri godine ratovao na prostoru Hrvatske. Sve dok ga, u konačnici, Tuđman nije vojno i politički porazio. Nisu ga pobijedili ni Mesić, ni Manolić, ni Izetbegović, a ni NATO. To nam je u kameru priznao i jedan od najbližih Miloševićevih suradnika, Borisav Jović‘, obrazlaže Malić svoj stav o ovom mitu o Tuđmanu.
Drugi je, kaže, onaj o navodnoj izdaji Vukovara
‘Jedan je od najgorih. Izvorno je plod specijalnog rata koji se neprekidno vodio iz Beograda, ali u domaćem narativu bio je duboko nemoralan. Ne samo da je Tuđman bio vrhovni zapovjednik, pa bi onda trebao prvo izdati sam sebe, nego je Vukovar kasnije oslobođen bez ispaljenog metka’, kaže sugovornik tportala.
‘Uspio u svemu osim u tome da se obogati’
‘Privatizacija, nažalost, nije mit, ona se dogodila i bilo je kriminala koji je ostao nekažnjen, čime je negativno obilježen dio Tuđmanova naslijeđa. Iako je privatizirano tek nešto manje od trećine društvenog, tj. državnog kapitala u poduzećima, jer najveće tvrtke, poput glavnih turističkih poduzeća i zemljišta, za njegova života nisu prodavane. Banke su krenule u pretvorbu i privatizaciju još u vrijeme Ante Markovića. Ipak, mit o ‘Tuđmanovih 200 bogatih obitelji’ koje su se trebale obogatiti privatizacijom nije utemeljen jer on to nikad nije spomenuo. Nije se bavio privatizacijom. Oslonio se na naše vodeće stručnjake, a to u serijalu priznaje i sam Stipe Mesić. U jednom razgovoru o privatizaciji Tuđman je rekao da se ne treba bojati bogaćenja, nego siromašenja, i da francusku ekonomiju vodi privatni kapital 200 francuskih obitelji. U konačnici, hrvatsko tržište osvojilo je njih 20′, objašnjava Malić.
