Krenemo li u potragu za jednim od najjužnijih i najljepših zaljeva u Europi, put nas vodi u nama blisku Boku kotorsku, mjesto u kojem „svaki kamen govori hrvatski”.
Zaljev svetaca, kako ga zovu, proteže se na skoro 20 kilometara crnogorske obale. To je jedini sredozemni zaljev koji po izgledu podsjeća na norveške fjordove, iako po genezi to nije, a od 1997. godine Boka kotorska je i službeno uvrštena u Asocijaciju 28 najljepših zaljeva svijeta. Njegova primorska mjesta kao što su Budva, Perast i Risan poznata su po bogatoj kulturnoj povijesti, dok je grad Kotor dobio status Svjetske kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a. To je jedan od najbolje sačuvanih srednjovjekovnih gradova na Jadranu sa svojom katedralnom crkvom svetog Tripuna, pravim biserom romanske arhitekture te zidinama koje predstavljaju jedinstveni primjer obrambene arhitekture na Mediteranu.
Mnogo je Hrvata katolika u tom zaljevu stoljećima oblikovalo svoju kulturu te su nam do današnjih dana uspjeli prenijeti neke od sačuvanih tradicija. Bogatu tradiciju bokeljskih Hrvata, uz sjećanja na dane djetinjstva i rane mladosti, prenio nam je u emisiji Put pod noge prim. dr. Josip Gjurović, rođeni Prčanjanin, nekadašnji predsjednik Hrvatske bratovštine ‘Bokeljske mornarice 809. Zagreb’ koja čuva ostavštinu najstarije pomorske institucije na svijetu.
„Potječem iz jednog malog mjesta s velikom pomorskom tradicijom, a to je Prčanj. On se nalazi u užem kotorskom zaljevu, 4-5 km od Kotora i pruža se oko 7 km uz obalu. Jedno prelijepo mjesto s prelijepom crkvom i kapetanskim palačama”, opisuje svoj rodni kraj prim. Gjurović dozivajući u sjećanje slike iz ranog djetinjstva kada je s djedom u ranu zoru išao na ribe… morska površina kao zrcalo glatka, mirisi bilja i mora, zatim buđenje dana kada veliki kameni crni masivi na jednom postaju žarko crveni od sunca koje oblijeva vrhove planina i spušta se do grada – sve su to prizori kojih se naš gost živo sjeća i danas. Među prvim sjećanjima tu je i nedjeljni odlazak na misu u Boki koji je uvijek bio vezan uz društveni život Bokelja.
„Ima jedna misao koja me zaokuplja već dugo, a koja postaje jasna kad uđete u Boku; imate samo visoka brda, osobito oko Kotora koji je ispod brda od oko 1600 metara, i imate more, usko stiješteno između brdskih gromada… i nemate kuda, gledate ili u nebo ili u more”, tumači prim. Gjurović nastavljajući kako se u toj stvarnosti vjerojatno krije objašnjenje kako je Boka dala toliko svetaca i moreplovaca.
O pomorstvu koje je udarilo pečat čitavoj kulturi Boke kotorske navodi kako je ono bilo i stil života i jedni izvor prihoda što se osjećalo u svim segmentima života gotovo sve do nedavnih dana. Pomorstvo je u Boki imalo jaku nautiku, koja je bila poznata i stvarala mnoge pomorce. Pomorski duh osjetio se i u manirima i obiteljskim pričama te je na poseban način ostao sačuvan u tradiciji koju sada čuva Bokeljska mornarica. To je jedinstvena udruga u svijetu, nastala 809. godine, kada su kotorski mornari sudjelovali u preuzimanju moći sv. Tripuna, koji je postao zaštitnikom grada Kotora i bratovštine kotorskih mornara. U to vrijeme su se uz crkve u Boki formirale cehovske bratovštine. Uz različite zanate, bila je tu i Bratovština pomoraca koja je kroz daljnja stoljeća imala jaku društvenu, pomorsku i vojnu ulogu. Današnja Hrvatska bratovština ‘Bokeljska mornarica 809.’ okuplja Bokelje i njeguje zavičajne tradicije, od koji je od posebne važnosti Bokeljsko kolo, spiritualno svjetovni izraz bokeljskog duha jednog vremena u kojemu se ogleda ljepota naše prošlosti.
Hrvatska katolička mreža
