Kada se spomenu maslinarstvo i maslinovo ulje, vjerojatno će većini ljudi na um prvo doći osunčani otoci Dalmacije i priobalnog područja no, u posljednje vrijeme se maslina itekako udomaćila u Hercegovini gdje se proizvodi vrhunsko djevičansko maslinovo ulje koje osvaja nagrade diljem svijeta. Tome svjedoči prošlogodišnja zlatna medalja brenda “Krš” iz Ljubuškog koje je priznanje osvojilo u New Yorku, piše Agroklub.ba
Ljubuški kraj, kao i onaj južnije, je ipak nešto topliji prostor s više sunca od općine Grude gdje se nalaze Sovići u kojima već nekoliko godina Jerko Martić proizvodi maslinovo ulje te sa svojim proizvodom također osvaja priznanja, i to tri godine zaredom u Hrvatskoj, na poznatoj manifestaciji “Povenjak”.
Martići započeli s maslinarstvom jer troše dosta maslinovog ulja
Zavod za javno zdravstvo u Splitu je analizom potvrdilo da se ulje Jerka Martića može smatrati ekstra djevičanskim, a prema kušanju je osvojilo tri priznanja u posljednje tri godine, jednu zlatnu i dvije srebrne medalje. Jerko ima nešto više od 50 vlastitih stabala masline, a uz to s dopuštenjem župnog ureda župe Gorica-Sovići radi i oko stotinu maslina iz maslinika koji je njihovo vlasništvo. Veliku većinu svojih maslina je Jerko uz pomoć obitelji posadio 2002. godine.
Obitelj je krenula u ovaj posao jer tradicionalno troše dosta maslinovog ulja u ishrani. Brdski prostor u obiteljskom vlasništvu bio je doslovno neprohodan, obrastao divljim raslinjem, platanom, dračom. Jerko ga je očistio i krenuo u avanturu za koju nije znao što će donijeti, a sve iz čiste ljubavi.
Masline posađene dalje od mora daju kvalitetnije ulje?
Otkrivanje tajni maslinarstva i savjet za proizvodnju ulja dao im je obiteljski prijatelj i to maslinar Jozo Eremut iz Žeževice koja se nalazi na sličnoj nadmorskoj visini kao i Sovići. Jedna od manje poznatih tajni kod laika jest i ta da je maslinovo ulje dobiveno od maslina koje su dalje od mora bolje i bogatije polifenolima od onih uz samo more. Eremut je savjetovao obitelj Martić da krene u proizvodnju ulja i odnese ga na analizu. Ipak, itekako je mukotrpan rad kojega ovaj posao zahtijeva i koji je doveo do toga da Martić svoje masline odveze do Čapljine, u uljaru “Ramljak”, u kojoj su potekle prve kapi maslinovog ulja iz Sovića. Nije naodmet spomenuti da upravo ta uljara ima vrlo važnu ulogu u proizvodnji ulja.
Kao i druge biljke, i maslina ovisi o brojnim faktorima poput vremenskih uvjeta i slično. Prošle godine je Jerko sa obitelji ubrao oko 500 kilograma ploda, što je svojevrsni podbačaj, a od toga je proizvedeno 75 litara ulja. U budućnosti se nadaju da će masline davati barem desetak kilograma ploda po stablu, što je neizvjesno jer zime u ovom dijelu Hercegovine mogu biti itekako duge i hladne. Također, Martić se nada da će i buduća pokoljenja u obitelji nastaviti tradiciju i možda nekad u budućnosti zasaditi nove maslinike.
Potaknuli na maslinarstvo i sumnjičave susjede
“Proširili bismo ovu priču, imamo zemlje, imamo gdje, ali sve će ovisiti o slobodnom vremenu jer svakodnevne obveze i drugi poslovi nam trenutno ne daju planirati”, govori nam Jerko i spominjući obveze u maslinicima, nadodaje: “Nas trojica koji obrezujemo masline, za ovih 150 koje radimo trebamo tri dana da bi ih orezali, pokupili grane i uradili sve kako treba”.
No i dosadašnji doseg je itekako hvale vrijedan pošto su počeci bili ispunjeni sumnjom kod same obitelji Martić, a još više kod susjeda koji su isprva sa skepsom te čak s podsmjehom pratili početke same priče koja je dobila sretan epilog. Neki su susjedi čak i sami krenuli u posao s maslinama.
Kamen, krš, vino, ganga i – maslina
Maslina nije nepoznato stablo u zapadnoj Hercegovini. Na krševitim brdima te podno njih, pred kućama koje su zaklonjenije od udara bure i leda, odavno je moguće pronaći ju. Ipak, maslina je u prošlosti poslovično služila kao stablo čije se grančice režu za prigodni blagoslov u crkvi na Cvjetnu nedjelju.
Priča o maslinovom ulju iz općine Grude koje je toliko dobre, ekstra djevičanske kvalitete da osvaja priznanja, nastavak je nove dimenzije shvaćanja masline u ovom kraju. Ne radi se o tome da je globalno zatopljenje omogućilo njegovu proizvodnju, već potvrđuje istinitost stihova pjesme da se uz kamen, krš, vino i gangu, u Hercegovini i maslina može pridružiti kao jedna od identitetskih značajki podneblja.
Primjer obitelji Martić potvrđuje da se radom može postići uspjeh, a u proizvodnju maslinovog ulja su krenuli iz čiste ljubavi te dosad nisu prodali niti jednu litru već, osim što sami koriste dosta ulja u ishrani, ostatak podijele prijateljima i onima koji im pomognu u poslu.
Dok se krećemo maslinikom u kojem je pred dvadesetak godina bio neprohodni teren obrastao divljim raslinjem, zaokružujemo priču riječima Jerka Martića dok se osvrće oko sebe i zaključuje: “Danas je ovaj teren ovakav jer smo to zavoljeli i htjeli smo raditi.”
Hercegovački portal
