Nakon što su se u javnosti pojavile informacije kako bi Raška Gora mogla biti odabrana kao moguća lokacija na kojoj bi se gradio novi mostarski deponij smeća, javlja se potreba da se oglase i oni kojih se to područje tiče, a primarno ljubitelji prirode, ekološki aktivisti, lovci, mještani i udruge građana koji se brinu o očuvanju povijesnih, kulturnih, ekoloških i svih ostalih vrijednosti oko kojih se okupljaju svi oni kojih se tiče Raška Gora i ono što je krasi, piše Večernji.ba.
Ovdje je također bitno navesti da područje Raške Gore egzistira na području između planine Čabulje i rijeke Neretve i sačinjena je od četrnaest zaselaka na čijem području se nalaze dvije Crkve, osam katoličkih te dva pravoslavna groblja i na čijem teritoriju prema posljednjem popisu stanovništva živi 236 stanovnika ne ubrajajući one koji žive u gradu, a koji povremeno obrađuju i održavaju imanja koja su naslijedili ili izgradili kao obiteljska odmarališta. Ovaj prirodni biser za one koji ne poznaju Rašku Goru je poprilično neistražen, a izrazito bogat povijesnim, kulturnim, prirodnim i životinjskim resursima te je povodom toga istražuju avanturisti, speleolozi, povjesničari, planinari, biciklisti i svi oni koji bijeg od svakodnevice traže u netaknutoj prirodi.
Do sada je čitav kraj Raške Gore, kao i okolnih sela vrijedio kao prostor na kojem svjedočimo netaknutim prirodnim bogatstvima na kojima je uspješno provedena simbioza čovjeka i prirode uz zadržavanje tradicionalnih načina obrade zemlje. Ako bi se deponija gradila na tom području to će biti smrtni čavao u proces oporavka hercegovačkog sela kao i zdrave poljoprivredne proizvodnje na koju se država, barem deklarativno, poziva.
U cijeloj priči teško se oteti dojmu da se ovo područje možda i ne spominje slučajno, jer je širi prostor ispod Čabulje većinski naseljen Hrvatima pa se postavlja pitanje radi li netko na planu koji bi doveo do novog iseljavanja Hrvata i uništavanja njihove zemlje. Ne bi bilo prvi put da se preko leđa običnog puka ostvaruju političke pa možda i vojne ambicije. Svi oni koji ovo predlažu znaju da se sama lokacija nalazi u neposrednoj blizini Neretve, Mostarskog jezera, zaštićenog područja Jadranskog vodnog sliva i kao najvažnije ispod predloženog područja i područja Raške Gore nalazi se jedan od najvećih prirodnih podzemnih bazena Skok, čije vode prelijevanjem ističu u gradsko vodocrpilište Studenac.
Uzimajući za primjer Uborak teško se oteti dojmu da bi i najmanja pogreška mogla dovesti do zagađenja jezera, rijeke Neretve i gradskog vodocrpilišta Studenac a time i ugroze zdravlja više od 100 tisuću stanovnika na užem području nizvodno. Praksa pokazuje kako se za kišnih dana vode s područja Raške Gore slijevaju u Neretvu što znači da je sa ekološkog stanovišta izgradnja bilo kakva deponija iznad Neretve u krškom propusnom prostoru kakav je hercegovački, jednostavno nedopustiva.
Prema dostupnim informacijama iz medija želimo podsjetiti javnost kako je deponij Uborak jedan od objekata koji su podržani u okviru dva projekta Svjetske banke. Istodobno Švedska agencija za međunarodni razvoj i suradnju i Svjetska banka započele su u siječnju 2017. komplementarni program tehničke pomoći u cilju daljnjeg razvoja i unaprjeđenja upravljanja čvrstim otpadom, uključujući održivost postupaka odlaganja otpada na deponijima u BiH.
Budući da je naišla na operativne izazove, mostarski deponij je identificiran kao jedan od objekata koji će dobiti dodatnu tehničku podršku od Svjetske banke. U potpunosti razumijemo situaciju u kojoj su se našli građani koji prosvjeduju ispred deponija Uborak i oni koji žive u neposrednoj blizini, ali ne i one koji po političkom zadataku prebacuju ovaj problem na tuđa leđa. Problem odlaganja otpada i deponija Uborak ne rješava se tako što se iz jednoga dvorišta prebaci u drugo i odgovorno tvrdimo da nikada nećemo dozvoliti da ekološki biser poput Raške Gore postane odlagalište otpada.
U potpisu: Mještani Raške Gore, Raštana, Vojna, Orlaca, Goranaca, Vrdi i udruge građana.
Hercegovački portal
