Dana 25. veljače 1990. završen je Prvi opći sabor Hrvatske demokratske zajednice, a za predsjednika HDZ-a izabran je budući prvi predsjednik Hrvatske i „otac domovine“ dr. Franjo Tuđman.
Dva mjeseca nakon toga HDZ pobjeđuje na prvim višestranačkim izborima i postaje čovjek koji će povesti hrvatski narod u borbu za slobodu.
Samo dva mjeseca uoči prvih demokratskih višestranačkih izbora, nakon 45 godina komunističkog totalitarizma, jednoumlja i represije, održan je osnivački sabor stranke koja je najsnažnije obilježila borbu za hrvatsku samostalnost – Hrvatska demokratska zajednica (HDZ).
Stranački izaslanici iz Hrvatske i cijelog svijeta – njih ukupno 1760 – za predsjednika su izabrali utemeljitelja stranke dr. Franju Tuđmana.
Na Saboru su u svojstvu gostiju nazočili konzuli SAD-a, Francuske, Italije i ondašnjeg SSSR-a te predstavnik kanadskog veleposlanstva. Ukupno je bilo 297 promatrača, 320 gostiju i 54 predstavnika različitih medija.
Režimska komunistička glasila, između ostalog i Televizija Zagreb (danas HTV) na čelu s direktorom Goranom Radmanom, na sva zona su se raspisala o „ustaškom saboru“. Takav medijski govor rabljen je posebno zbog povijesnih hrvatskih zastava koje su se tada prvi put javno pojavile u glavnom gradu Hrvatske nakon 1945.
Do tada je 45 godina nošenje hrvatske trobojnice sa hrvatskim grbom bilo krivično kažnjivo djelo, a radi takvog prekršaja tisuće nevinih Hrvata su završavale na teškim robijama.
Na Prvom saboru HDZ-a hrvatske trobojnice su prvi puta ponosno podignute visoko u zrak kao znak nadolazeće hrvatske slobode, ali i otpor otvorenim prijetnjama Srba na rat i istrebljenje Hrvata, a koje su svakodnevno dolazile iz Beograda.
