Naslovnica Društvo Kažu vulgaran si. Dašta sam!

Kažu vulgaran si. Dašta sam!

Iluzorno je očekivati da ćemo ikada imati lidera, koji će uživati cjelovitu potporu hrvatskog pučanstva. Čak je ni Predsjednik Tuđman nije imao. A od njegove smrti, sve je krenulo naopako. Svatko realan i sa mrvicom zdravog razuma će priznati, da od neovisnosti boljega državnika nismo imali. Za mene je bio i ostat će, jedan i jedini.Je li bio savršen? Ni slučajno. Ne postoje savršeni ljudi, nego samo oni koji prave manje grešaka od drugih.

Jadan ti je Premijer koga moraju braniti od vlastitog naroda (Plenki). Nije lako biti ni Predsjednik, kad te ne vole 2/3 naroda (Zorangutan). Žalosno se proglašavati mesijom a u isto vrijeme još više dijeliti i onako sjebane Domoljube (Škoro). Ni jedan, ni drugi, ni treći nemaju apsolutno nikakav legitimitet, odlučivati u naše ime. Formalno da, ali u praksi to ne ide baš tako.

Cijelo vrijeme se pravdamo kako ne može bolje, jer još uvijek imamo 30% onih koji Hrvatsku nikada neće prihvatiti kao svoju državu. Ta činjenica stoji i nitko je ne osporava. Ali što je sa ostalih 70%? To je više od dvotrećinske većine, i sasvim dovoljno za sastaviti stabilnu NARODNU vlast. Puno je faktora u igri. Prvo i osnovno, mi kao narod još nismo sasvim zreli za igranje demokracije. Predugo smo živjeli u totalitarnom sustavu i nekih starih navika i načina razmišljanja se teško rješavamo. Pa čak i nakon 30 godina. Drugo, izborni zakon treba mijenjati iz temelja. Matematika nam treba biti mjerilo, jer je to jedina znanost gdje nema varanja. “Brojke ne umeju da lažu”.

Dakle u Saboru trebaju sjediti ljudi, koji su to zaslužili isključivo izbornim rezultatom. Nikakve liste ili D’Hondtovim metode ne dolaze u obzir. Zajebi to kume. Onaj koji ima više glasova ulazi, a onaj iza njega otpada. Prosto kao “pasulj”. Tada bi  prostor za manipulaciju i izborne namještaljke, bio puno manji. Idemo dalje. Manjinci? Zašto bi netko imao zagarantirano mjesto, samo zato što je druge nacionalnosti? To ne postoji nigdje na svijetu. Imaju li u SAD: Meksikanci, Talijani, Irci… monopol na biranje svoga senatora? Normalno da nemaju. Jer svi su oni AMERIKANCI. Slijedom toga, logično je da su svi koji žive u ovoj zemlji HRVATI. Pravo na vjeroispovijest nitko ne dovodi u pitanje, i ono mora biti zagarantirano Ustavom.

Onda bi u Saboru isključivo sjedili ljudi, koji su izabrani voljom naroda. A to je jedino ispravno. I više ne bi gledali doživotno ugroženog etno-biznismena Pupija, nego gospodina Peđu Mišića. Kajtazija, Radina i ostale kreature, koji u pricipu zastupaju samo svoje interese, čekala bi ista sudbina. Puno je toga trulo u državi Hrvatskoj, ali ću još samo spomenuti Dijasporu. Nekoliko milijuna Hrvata izvan Domovine ima pravo na samo 3 zastupnika? To ne samo da nije normalno, nego se radi o čistoj DISKRIMINACIJI. Dobri su nam dok šalju lovu, ali kad su izbori u pitanju, problem je to što ne plaćaju porez u RH? Ma nemoj matere ti? Sreća pa ovi “domaći” sve uredno prijavljuju. Ali u k*rcu.

Odkad su nam vladajući oduzeli suverenitet i prodali nas globalistima, razne interesne skupine kao lešinari kruže nad ovom prelijepom zemljom. I svaka od njih ima svoje kandidate. Koje guraju u medije i pružaju im logistiku. A narod kao narod. Još uvijek najviše vjeruje večernjim vijestima. Pogotovo stariji dio populacije. To što ni jedan od TV kanala nije u Hrvatskim rukama, je priča za sebe. A ovo naše konstantno mlaćenje prazne slame na internetu, također nema puno efekta.

Nažalost, društvene mreže su dušu dale za posvadit’ ljude. Upravo zato, svaka jača politička opcija ima svoje trolove iliti “internet bojne”. Cilj? Obezvrijediti i oklevetati protivnike i njihove simpatizere. U tome prednjači FB. Twitter je prema njemu mila majka i tamo uglavnom odem kad se želim opustiti. Odakle dolazi sva ta mržnja, stvarno mi nije jasno? U redu je promovirati svoga kandidata i to razumijem. Ali zašto vrijeđati ljude, samo zato što imaju drugačiji stav? Koliko god je cenzura uzela maha, još uvijek nismo Sj. Koreja pa da svi moramo isto misliti. Nisu svi takvi, ali se jednostavno ovi “pristojni” izgube u masi provokatora. Kojima je osnovni cilj, provocirati i započinjati svađu.

Netko odustane, netko šuti a ja vraćam istom mjerom. Često i s kamatama. Jer ne dam da me nitko pravi budalom. Ne tvrdim da sam 100% u pravu, ali dozvolite mi pravo na mišljenje. Kakvo god ono bilo. Na početku sam se isključivo svađao s kmerima. Prijavljivali su me non-stop i nekoliko puta mi je FB brisao profil. Onda sam otvorio Blog i nastavio još žešće, tako da su drugovi na kraju odustali jer su vidili da nema efekta. U to drug Plenki dođe na vlast, i napravi od nas ovce. Počnem pisati protiv njega. I to tako intenzivno, da sam na kraju sam sebi postao dosadan. Ista stvar kao i sa komunjarama. Prijavljivanja, izbacivanja, brisanje profila….Na kraju su i oni prestali, jer su vidili da imaju posla s budalom. Nikoga prvi ne diram, ali sam tvrdoglav ko’ kenjac i ne odustajem tako lako.

U neka doba se sve smirilo, nitko se s nikim ne svađa a ja pomislim: “vidi ljepote”. Sve do Predsjedničkih izbora. Na koje nisam ni izašao, jer nisam imao za koga glasovati. Moj kandidat može biti samo General Glasnović i nitko više. Zašto? Jer samo njemu vjerujem. Ne namjeravam elaborirati na tu temu, ali jednostavno tako osjećam.

Protiv Škore nisam imao ništa osobno. Ali konstantnim jeb*vanjem u mozak od strane njegovih plaćenika, taj mi je čovjek malo po malo,  postao odbojan. Pogotovo nakon legendarnog dopisivanja broja 3, koje je i te kako doprinjelo Milanovićevoj pobjedi. I sad ja zbog nečijeg ega, hira ili sračunatog poteza, slijedećih 5 godina moram gledati dilajlu na Pantovčaku? “Alal vam bre vera”“, rekao bi Milojko Pantić.

I tako pomalo počnem pisati i protiv “milog mojeg”. Uvrede i polukretenska uvjeravanja kako je on naš “SPASITELJ”, postale su svakodnevna stvar. Da budem iskren, nisam ni ja šutio. Niti namjeravam. Kažu vulgaran si. Dašta sam. Kakav bi to trebao biti, ako me netko provocira i vrijeđa na dnevnoj bazi? Kažu, treba mu dati šansu. Po čemu? Čime je to zaslužio? Tamburanjem?

Uglavnom, nakon mog zadnjeg teksta o “šarlatanu”, samo to jutro je bilo preko 100 komentara na FB. Od oka, jedno metar i pol. Nije mi se dalo čitati, i mislim pogledat ću navečer. K*rca graha! Ni mene, ni teksta, ni profila. Izbacilo me skroz. Koincidencija? Ni slučajno. Kad te izbace 15 puta u 2 godine, moraš bit’ gluplji od Bauka da ne shvatiš kako stvari funkcioniraju. Hvala Bogu pa imam profila i za izvoz, tako da sam odmah aktivirao novi. Ali uopće nije u tome poanta.

To je toliko jadno i nisko, da nemam riječi. Ako ne znaš argumentirano razgovarati, blokiraj me. A ne me tužakat Faktografima, Gongovima i ostalim udrugama Soroša Đorđa. To samo p*čke i miševi rade. A da se radi o fanaticima, potvrdit će još masa ljudi koji su se proveli slično kao ja. Kad su me proglasili hadezenjarom, ponudio sam im 100 kuna. Da pronađu samo jednu lijepu riječ, koju sam napisao o anemičnom. Nije se nitko javio. Jer trebalo bi nešto i pročitati. A čitanje zahtijeva napor. U mom slučaju ne preveliki, jer pišem kratko i jasno. Nisam nikakav samoproglašeni “analitičar” i izbjegavam pametovanje. A ovo shupačko cinkanje i izbacivanje, shvaćam kao osobnu stvar. Vratit ću im, kad se najmanje budu nadali.

Jučer je gosp. Marko Ljubić to izvrsno formulirao: “S jedne strane, ako se netko usudi postaviti pitanje ili posumnjati u neku vrstu političkog božanstva, kako dio zapjenjenih fanova gleda Škoru, prema pitaču se usmjeri neviđena lavina svega izuzev razuma, sve do brutalne mržnje.”

Ako vam je Škoro mesija i mislite da hoda po vodi, to je sasvim u redu. Vodite ga doma i nemojte ga meni na silu nametati. Kada bi sad rekao da iza njega stoji rusko-srpski kapital, rekli bi da lažem. A dokazi postoje. I još puno drugih stvari, koje će kad-tad izaći na vidjelo. Cijeli ovaj leteći cirkus Monty Pythona, neodoljivo podsjeća na kampanju Ćuprije od prije 4 godine. Zato i ne čudi što su odmah našli zajednički jezik. Nema smisla dalje pričati, jer čovjek među svojim pristašama uživa status “blaženog”.

Ako već više od 2 godine “častim” poličare svih opcija, zašto bi Škoro bio iznimka? Je li on endemska biljka, zaštičena vrsta ili čovječija ribica? Kome se ne sviđa, nek ne čita. Riješen problem. Samo u jednom slučaju, neću više pisati o ovoj temi. Ako Suverenisti i još neke Domoljubne stranke nađu zajednički jezik i udruže se sa Škorom, nema smisla stvarati razdor. Posebice zato jer neke od tih ljudi iznimno poštujem i cijenim. Ali moje mišljenje o pjevaču (kao osobi), ostaje nepromijenjeno.

Jer kao što Albert Einstein jednom reče: “Jebo parking, gdje je sat 15 kuna”.

“ZA DOMOVINU SPREMNI”

 

URBANI DESNIČAR

 

Hercegovački portal