Naslovnica Zanimljivosti OSVRT SVEĆENIKA: „Svjestan sam da je ovaj virus opasan, ali ima nešto...

OSVRT SVEĆENIKA: „Svjestan sam da je ovaj virus opasan, ali ima nešto još opasnije“

Foto: Unsplash (Dimitri Karastelev)
Kad bismo barem bili toliki paničari zbog grijeha i kad bismo poduzimali sve moguće mjere da se zaštitimo od vječne propasti…
Konačno da su biskupi shvatili kako je Euharistija opasna jer može dovesti do toga da se čovjek zarazi ako ide na nju. Stoga je razborito donijeti odluku da se makne blagoslovljena voda koja je po sebi jedan od najpoznatijih izvora zaraze. Gesta mira ionako je opcionalna koja se primjenjuje ako je zgodno, a očito je trenutno nezgodna situacija.
Pričest na ruku svakako je dobro rješenje jer na ovaj način nema nikakve šanse da se virus prenese. Molio bih da se razmotri i to kako bi ipak bilo bolje da se Mise za narod skroz ukinu do daljnjega, jer gdje ima ljudi tu je i potencijalno leglo zaraze.
Da, znam, pretjerao sam. Namjerno. Ali nisam jedini koji je pretjerao…
Svakako, ispovijed je prva koju je trebalo ukinuti i čudi me da to nije doneseno jer ljudi dišu u mene, govore prema meni, svašta im izleti iz usta i sav sam u panici hoće li me zaraziti. Obavezno treba ukinuti krštenja jer se dotičem djeteta, a tko zna tko ga je sve držao i cmokao dok nisu došli u crkvu. Srećom da je Korizma pa se ljudi ne odlučuju na ženidbu. Krizme će se vjerojatno ionako otkazati jer zahtijevaju čak dvostruki dodir djelitelja s pojedincem što za sve može biti pogubno. Bolesničko pomazanje ionako mnogi ištu kad duša krene napuštati tijelo pa neće biti problem da se i ono zabrani, eventualno se može podijeliti u duhu, ako baš netko inzistira na njemu. A s obzirom na sve navedeno, neće biti potrebe podjeljivati sakrament svetoga reda. Ono gdje ćemo ipak riskirati je skupljanje milostinje, jer iako je novac prenositelj različitih bolesti, najbitnijeg se ipak ne smijemo odreći.
Svjestan sam da je ovaj virus opasan, ali je još opasnije to što se u svim medijima priča samo o njemu. Da se priča o tome koliko je ljudi zaraženo u pojedinoj državi sezonskom gripom, virusnom upalom pluća i…
Da, znam, pretjerao sam. Namjerno. Ali nisam jedini koji je pretjerao. Svjestan sam da je ovaj virus opasan, ali je još opasnije to što se u svim medijima priča samo o njemu. Da se priča o tome koliko je ljudi zaraženo u pojedinoj državi sezonskom gripom, virusnom upalom pluća i tako u nedogled te koliko ih je umrlo od iste, bio bi isti efekt, a to je panika zbog pandemije. Ali se to ne radi. Dakle, iza svega ovog postoji nekakav cilj, koji se očito uspijeva ostvariti. Mediji ionako već dugo vremena nemaju funkciju informiranja već isključivo formiranja. Očito se kroz ovu pandemiju pokazuje da je ljudima zdravlje doista božanstvo. Istina, treba se brinuti i o zdravlju i ovozemaljskom životu, ali ne treba u tome pretjerivati. Jer činjenica je da ćemo baš svi umrijeti! Ne želim ulaziti u to treba li zabraniti javni prijevoz, sva javna okupljanja, rad trgovačkih centara, pa sve do toga da se zabrane i obitelji jer postoji mogućnost zaraze. (Da, opet pretjerujem.) Time neka se bavi tko je nadležan za to. Ali želim progovoriti o onome što se mene kao svećenika tiče, a to je odnos prema svetome.
Ne donosi koronavirus smrt svijetu, jer je svijet koji ne priznaje Boga ionako već mrtav. Stvar je u tome da se…
Bit ću poslušan svom biskupu, ali to činim protiv svoje volje. Valjda se ipak neće ostvariti zloguka proročanstva da će doći papa koji će ukinuti Misu. Zar smo stvarno došli do toga da u centru Katoličke Crkve strepimo od toga da će nas Isusova blizina okužiti? Možda imam pogrešan prijevod Biblije (za bibličare je sve ionako pogrešno) pa sam krivo shvatio da je Isusova blizina značila izlječenje od bilo koje bolesti. Bilo je dovoljno dotaknuti čak i njegovu haljinu pa da osoba ozdravi. Ali samo ako ima vjere. Isus nije nikad prenio nijednu bolest na nekog drugog. Ozdravljao je. Ako još ima onih koji vjeruju da je Isus prisutan u kruhu koji je posvećen na euharistiji onda njima poručujem da ih taj Isus neće ni sad zaraziti i da mu slobodno dolaze. Čudi me da na svijetu postoje kršćani koji prakticiraju bizantski obred jer su već trebali izumrijeti od različitih boleština. Pa oni svi ljube ikone, a najgore je što se svi pričešćuju jednom žlicom. A tko zna kakvu šugu i kugu imaju svi ti koji tamo dolaze. Strašno! Da, to je strašno za bezbožnog zapadnjaka kojem je kršćanstvo postala tradicija, obilježje naroda, a ne način života. Možda ti pravoslavci doista imaju tu vjeru koju je nedavno prenio i rumunjski patrijarh Danijel, a ta je da Isusova blizina ne donosi bolest i smrt već ozdravljenje. Izgleda da oni stvarno vjeruju da je Isus prisutan u kruhu i vinu te da i danas čini čuda. (I sad neka me još netko pita zašto toliko volim istočnu tradiciju. Očito: jer tamo je još ostalo vjere, u što sam se do sad više puta uvjerio.) Ne donosi koronavirus smrt svijetu, jer je svijet koji ne priznaje Boga ionako već mrtav. Stvar je u tome da se pretjeruje, da se čovjeka želi uplašiti, a onda je lako s njime manipulirati jer u strahu gubi slobodu i racionalni način promišljanja.
Probajte idućih tjedan dana izbjegavati TV i druge „prijenosnike“ koronavirusa pa ćete vidjeti kako će se to odraziti na vašu psihu. A još kad biste i k tome dodali vjeru u Isusa, bili biste bliži Bogu od samih pastira Crkve. Kad bismo barem bili toliki paničari zbog grijeha i kad bismo poduzimali sve moguće mjere da se zaštitimo od vječne propasti…
Znam jedno: Isus je živ i dao nam je sakramente i blagoslovine kao pomoć i zaštitu na putu svetosti vodeći nas tako prema Cilju za kojeg smo stvoreni. Makar smo u 21. stoljeću i vremenu „napretka“, ja to vjerujem.
I za kraj: shvatio sam da se spomenuta bolest nalazi u korijenu mog imena (lat. corona=hrv. kruna), pa me izbjegavajte da se ne zarazite dvjema bolestima koje nastojim prenijeti: razmišljanje svojom glavom i, dakako, vjera.
Autor: vlč. Krunoslav Kolar

 

Hercegovački portal