Epidemija korone virusa koja je zahvatila cijeli svijet zaustavila je život svima nama. Nakon što se u gradu zatvorilo sve ono na što smo svi naučili i što nam donekle najviše nedostaje, to su druženja po gradu i ispijanje kava u svako doba dana. Zbog “mrtvila” koje je nastalo u gradu preko noći selo se budi i svi koji imaju bilo kakvu vikendicu ili mjesto za doći, odlaze na selo.
Selo se ponovo počinje buditi uz nova lica, na starim seoskim puteljcima sretamo ljude koji su odavno otišli iz njega. Odjednom više nitko ne žuri, ne gleda na sat, svi odjednom imamo vremena na pretek. Na neki čudan način ova epidemija donijela je i nešto dobro. Pokazala nam je svima da novac, skupi automobili, luksuzni stanovi ništa ne znače. Bog nam daje znak da usporimo, da ima puno važniji stvari od neprestalne utrke za nebitnim stvarima dok one bitne propuštamo.
Zaboravili smo kako se probuditi jutri bez zvuka automobila, čuti tišinu i cvrkut ptica, sa obitelji popiti jutarnju kavu i jednostavno uživati u trenutku. Možda baš zato nam Bog šalje poruku kroz ovaj virus da shvatimo da te “male” stvari na koje smo zaboravili su zapravo jedino bitno i dragocjeno što imamo u životu.
I zato idite na seoski zrak, prošetajte, popijte kavu pred starom kućom, udahnite miris proljetnog cvijeća i jednostavno uživajte u ovom lijepom danu bez žurbe i stresa!
Piše: Mario Brkić
Široki Online
