JE LI MOGLO PROĆI NEKAŽNJENO?

– pripuštanje pričesti “civilno razvedenih” i “civilno vjenčanih”;
– sve sablažnjive poruke koje su dolazile sa sinoda o obitelji 2014. i 2015., sinode o mladima 2018. i Amazonske sinode 2019.;
– veličanje herezijarha Luthera i slavljenje obljetnice njegove Deformacije 2016. i 2017.;
– sinkretistička deklaracija iz Abu Dhabija;
– štovanje poganskog idola “Pachamame”;
– imenovanje najvećih heretika za nadbiskupe i kardinale, poput Cupicha i Tobina;
– sustavno i planirano promicanje nedostojnih na visoke i utjecajne položaje;
– proganjanje i brutalno gušenje tradicionalnih redova i zajednica, kao što su franjevci Bezgrješne i Familia Christi;
– daljnje liberaliziranje nove liturgije;
– mijenjanje najvažnije molitve: Oče naš;
– sustavno potkopavanje katoličkog nauka (ne samo u pitanju smrtne kazne, nego i na bezbroj drugih područja);
– pokušaj uvlačenja Crkve u ekološko-socijalističku agendu;
– dijeljenje svetih relikvija raskolnicima;
– mlake ili nikakve reakcije vodećih osoba iz crkvene hijerarhije tijekom referenduma u Irskoj o braku (2015.) i pobačaju (2018.), čime su zapravo pomogli protivnoj strani…
itd., itd.

Kad bismo išli još dalje u prošlost, tamo do 1960-ih, mogli bismo nabrajati danima.

Isto tako, mogli bismo nabrajati što su sve radile sekularne države kroz to vrijeme… Od sve veće seksualne izopačenosti, do legaliziranog ubijanja nevinih u obliku pobačaja i eutanazije.

Shvatite da ovaj svijet prima još blage kazne, s obzirom na veličinu svojih opačina.

Svi savjesni katolici moraju prepoznati što se zbiva i dostojnom pokorom davati zadovoljštinu i nastojati odvratiti kazne koje svijet zaslužuje.