Kada sve ovo završi, nikada nećemo biti isti… Kada se svijet vrati u svoju užurbanost…. Kada svi izađemo iz naših domova, gledajući žarko sunce koje se nije dalo ugasiti….
Kada naši pružatelji medicinske njege budu mogli udahnuti bez straha od infekcije… Kada budu mogli spavati, odmarati, plakati… Kada pronađu mir nakon svega što su vidjeli i iskusili… Kada oni koji su se borili za živote ozdrave….
Mi nikada nećemo biti isti.
Nikada nećemo uzimati zdravo za gotovo slobode da radimo najobičnije stvari. Da odemo u trgovinu po banane. Da zagrlimo našu odraslu djecu. Da sjedimo na podu i igramo se s unučadi.
Nikada nećemo uzimati zdravo za gotovo privilegiju okupljanja s našom braćom i sestrama u Kristu kako bi lomili kruh, molili, sjeli za stol.
Nikada nećemo uzeti zdravo za gotovo obično rukovanje. Zagrljaj. Pozdrav poljupcem u obraz.
Nikada nećemo uzimati zdravo za gotovo ono što smo prije mislili da nikada nećemo izgubiti.
Bit ćemo probuđeni
Bit ćemo probuđeni jer, dok smo prije mislili da sve imamo pod kontrolom, to nije bila istina. Vidjet ćemo kako je život krhak i da je jedino u kontroli Autor samog Života. Više ćemo tražiti Boga.
Bit ćemo probuđeni činjenici koliko smo povezani jedni s drugima. Ne samo s našim prijateljima i obiteljima, nego smo povezani s ljudima na skroz drugom dijelu svijeta. Njihova sudbina i naša sudbina su povezane. Bit ćemo odgovorniji.
Bit ćemo probuđeni sami sebi. Onome što mi zapravo jesmo. Vidjet ćemo da možemo biti plemeniti i hrabri čak i kada je riječ o nečem jednostavnom kao što je ostajanje kod kuće. Shvatit ćemo da prave vrijednosti u životu nisu stvari, nego ljudi u našim životima… i ljudi koje čak ni ne poznajemo. Vidjet ćemo, kao i neke generacije prije nas, da imamo ono što je potrebno kako bi služili javnom dobru. Bit ćemo plemenitiji.
Bit ćemo probuđeni za potrebe drugih. Zamoljeni smo da usporimo zbog onih koji su rizična skupina. I to smo učinili. Zatvorili smo poslove, događaje, odgodili putovanja. Prestali smo raditi ono što može povrijediti naše susjede. Bit ćemo probuđeni kako bismo napokon vidjeli potrebe svih ljudi u rizičnoj skupini. Vidjet ćemo siromašne i potrebite na potpuno drugačiji način te ćemo djelovati i glasati drugačije. Bit ćemo osvješteniji.
Bit ćemo probuđeni na činjenicu o našim ograničenjima. Vidjet ćemo da su i naši vođe ograničeni iako se trude učiniti sve za naše dobro. Oni ne znaju u potpunosti što činiti, a ipak nas hrabro vode. Za nas, individualno, ima još mnogo toga što ne razumijemo. No ponizno slušamo. Bit ćemo ponizniji.
Bit ćemo probuđeni našim osobnim i institucionalnim manama. Za nas, osobno, shvatit ćemo koliko trebamo zajednicu. Povezat ćemo se s ljudima na potpuno nov način. Sagradit ćemo društvene mreže koje smo i prije željeli imati. Kada je riječ o crkvi, isto ćemo shvatiti koje su naše mane prema njoj. Uvidjet ćemo jesmo li sagradili zajednicu koja se može nositi sa izostankom sastanaka nedjeljom. Tražit ćemo odgovore na pitanje: Što znači biti crkva? U svojoj izolaciji, mi rađamo novu obvezu prema povezivanju. Bit ćemo povezaniji.
Kada sve ovo završi, mi nećemo biti isti.
Faithit.com