U poplavi loših vijesti s Pelješca nam dolazi i jedna dobra, vrijedna pažnje i divljenja. U mreže Pelješčanina, Pave Andričevića iz Potomja, ovih dana zalutalo je petstotinjak cipola. Bogat ulov, doslovno Božji dar u ovom vremenu korona-krize.
Nakon početnog šoka i iznenađenja Pavo nije nimalo dvojio što učiniti sa cipolima, odlučio je razdijeliti ih svojim susjedima, prijateljima, starijim i nemoćnim Pelješčanima.
Pavo je skupa s prijateljem i susjedom, Antom Poljanićem, mreže baca dva dana na predjelu Borak u Dingaču. U petak su “ćapali” 408 cipola, a u subotu točno 102.
– Ma to smo podijelili po Pelješcu, doma sam ostavio samo pet komada. Nosili smo po okolnim selima – kaže Pavo.
Pavo nam kaže da ga strašno ljuti što trgovci koriste ovu kriznu situaciju i podižu cijene.
– Sve vam je poskupilo, od jaja i mesa pa nadalje. Trgovački lanci dižu cijene kako im se prohtije. Maske koje koštaju kunu, dvije, naplaćuju jadnom narodu po šesnaest i više kuna. To su lihvari – ogorčen je Pavo.
– Mogao sam i ja uzeti u “špag” desetak tisuća kuna, ali nisam. Odlučio sam cipole razdijeliti i sretan sam zbog toga. U ovim teškim vremena svatko na svoj način treba pomoći – kaže Pavo.
Ulov i donacija cipola njegov su doprinos ublažavanju teške situacije među stanovnicima Pelješca.
– Stavio sam masku na lice i cipole vozio u Orebić i Trpanj. Svi koje smo posjetili bili su sretni. Znate velika stvar je kad vas se netko sjeti u ovom teškom vremenu – reći će Pavo, koji i dalje ne miruje. Planira bacati mreže i sljedećih dana. Što se god uhvati dijelit će svojim susjedima, prijateljima i kumovima.
– Kad sam donio cipole jednom čovjeku rekao mi je: “Pavo nisi ti to uhvatio, to je Bog posla”. Još mi te riječi odzvanjaju u ušima – otkriva nam Pavo Andričević, inače vinogradar kojemu je ribarstvo hobi.
Sreća na licima Pelješčana koje je ovih dana obradovao cipolima njemu su najveća nagrada i plaća.
Piše: Stanislav Soldo
Slobodna Dalmacija
